Mirović i Lompar razobličili blokadere: Iza "Studetske liste" stoje Pajtićevi "žuti" i Njemci

Od trenutka kada je objavljen konačan sastav izborne liste „Studentska lista – Studenti pobjeđuju“, jedno pitanje postalo je neizbježno - šta se dogodilo sa onim dijelom studentskog pokreta koji je od početka protesta insistirao i na nacionalnim pitanjima, Kosovu i Metohiji i jasnoj državotvornoj poziciji Srbije?

To pitanje nije izmislila vlast, niti je nastalo u tabloidima. Na njega su, iz različitih uglova, ukazali upravo ljudi koji su mjesecima podržavali studentski pokret.

Među njima je univerzitetski profesor Milo Lompar, čije je odsustvo sa liste posebno odjeknulo u javnosti. Lompar je nakon objavljivanja liste ukazao na neobičan vremenski slijed izjava Bojana Pajtića.

Podsjetio je da je Pajtić još 19. oktobra 2025. godine, u intervjuu za „Radar“, govorio da na studentskoj listi neće biti ljudi koje studenti smatraju kontroverznim. Nakon što je lista objavljena, Pajtić je, prema Lomparovom tumačenju, sa zadovoljstvom konstatovao da takvih ljudi na njoj nema.

„Ovo prvo je, dakle, obećanje, ovo drugo je ispunjenje“, rekao je Lompar, postavljajući pitanje kako je Pajtić toliko rano mogao da zna kakav će biti konačni sastav liste.

Lompar je posebno ukazao na to da su ga njemački mediji, među kojima je pomenuo Dojče vele i „Frankfurter algemajne cajtung“, u više navrata predstavljali kao nepodobnog za studentski pokret.

„Saberite samo ta tri iskaza i tačno vidite da on na sebe preuzima da nešto procjenjuje“, kazao je Lompar govoreći o Pajtićevim izjavama i sopstvenom uklanjanju sa liste.

Još direktniji bio je njegov kolega, profesor Dejan Mirović (rođeni Baranin, prim.red).

On je iznio tvrdnju da su kadrovi i infrastruktura Demokratske stranke, uz pomoć drugih prozapadno orijentisanih struktura, ostvarili presudan uticaj na sastavljanje liste. Prema njegovom tumačenju, posljedica toga bilo je uklanjanje Lompara i drugih nacionalno orijentisanih kandidata.

„Doveli su do toga da više nema nijednog značajnog nacionaliste na toj listi“, rekao je Mirović.

Mirović je pritom direktno pomenuo Bojana Pajtića i Dušana Petrovića, tvrdeći da su preko stranačke infrastrukture uticali na plenume. Pajtić je te optužbe odbacio i rekao da nije imao kontakte sa studentima niti da je kadrovao listu.

I upravo tu počinje suštinski problem.

Ne mora se prihvatiti svaka Mirovićeva tvrdnja da bi se postavilo legitimno pitanje - zašto su sa liste nestali gotovo svi prepoznatljivi predstavnici nacionalne komponente studentskog pokreta?

Jer, činjenica je da na konačnoj listi nema Mila Lompara, Aleka Kavčića, Vladimira Dugalića i Nemanje Vidića, koji su u javnosti bili pominjani kao potencijalni kandidati, kao što na listi nema ni rektora Beogradskog univerziteta Vladana Đokića.

A onda dolazimo do čovjeka koji se našao na samom vrhu.

Ilija Srdanović je nosilac liste „Studentska lista – Studenti pobjeđuju“. RIK je listu proglasio za izbore 25. oktobra, a Srdanović je prvi među 250 kandidata.

Njegova biografija i odnosi sa političkim strukturama u Crnoj Gori postali su jedna od najvećih spornih tema nakon objavljivanja liste.

Pojedini mediji objavili su tvrdnje da se Srdanović na posljednjem popisu izjasnio kao Crnogorac.

„Politika“ je objavila da se Srdanović pojavljuje u materijalu predstavljenom kao komunikacija Vesne Medenice iz 2022. godine, u kojoj se pominje kao ljekar koji liječi Mila Đukanovića i kao „naš od povjerenja“, kako je napisala Vesna Medenica (bivša predsjednica Vrhovnog suda) u jednoj presretnutoj poruci.

S druge strane, potpuno je legitimno postaviti i drugo pitanje:

Ako je studentski pokret mjesecima bio predstavljan kao autentičan bunt nove generacije protiv postojećih političkih struktura, zašto je njegov konačni politički proizvod ostao bez najvidljivijeg dijela nacionalno orijentisanih ličnosti koje su taj pokret podržavale?

Lompar je na to pitanje dao svoj odgovor. Mirović još direktniji.

Njihove tvrdnje o uticaju bivših struktura Demokratske stranke i njemačkog faktora ostaju njihove tvrdnje, a ne sudski utvrđene činjenice. Ali one više ne mogu biti jednostavno odbačene kao „teorija zavere“ samo zato što su neprijatne.

Jer su iza njih ostale konkretne činjenice koje javnost može sama da provjerava - ko je bio najavljivan, ko je eliminisan, ko je ostao, ko je prvi na listi i ko je prije godinu dana govorio o tome kakvi ljudi na toj listi neće biti.

A to je već političko pitanje od prvog reda.

Posebno je važno i to što je Lompar, čovjek koji je gotovo godinu i po dana javno podržavao studentski pokret i govorio na brojnim studentskim skupovima, nakon svega odlučio da se povuče iz javnog davanja podrške samoj izbornoj listi. On je 20. septembra objavio da ostaje u opoziciji bez obzira na izborni ishod, ali i da neće učestvovati u predizbornoj kampanji.

Zato nezadovoljstvo dijela studenata i građana koji su ih podržavali ne treba ni potcjenjivati ni karikirati.

Mnogi su u studentskom pokretu vidjeli nešto što prevazilazi klasičnu podjelu na stare političke blokove. Upravo zato danas imaju pravo da pitaju da li je taj pokret ostao ono što je bio na početku ili je njegov izborni dio dobio drugačiju političku strukturu.

I možda je upravo tu najveći paradoks čitave priče.

Studentski pokret može biti autentičan, a da izborna lista koja je iz njega nastala ipak postane predmet političkog uticaja.

To nisu iste stvari.

Zato ni Lompara, ni Mirovića, ni sve one koji postavljaju ova pitanja ne treba ućutkivati etiketama. Njihove tvrdnje treba provjeriti, a ne zabraniti raspravu o njima.

Jer ako su studenti zaista kako vole da kažu, krenuli da mijenjaju Srbiju, onda bi prvo pravilo te promjene moralo biti jednostavno - niko ne smije imati pravo da odlučuje u njihovo ime, a da im istovremeno ne objasni ko je odlučivao, kako je odlučivao i zašto su neki ljudi uklonjeni, a drugi postavljeni na vrh liste.

U suprotnom, ostaje samo pitanje koje će tek biti predmet ozbiljne političke analize - da li je „Studentska lista“ zaista samo izborni izraz studentskog pokreta ili je vremenom postala nešto mnogo šire od onoga što je njeno ime trebalo da označava.

Ako je odgovor na to pitanje drugačiji od onoga što su mnogi građani očekivali, onda je upravo sada vrijeme da se to jasno kaže.

Jer studentski pokret nije isto što i izborna lista, kao što ni podrška studentima ne znači automatsku podršku svakom kandidatu koji se na listi pojavi.

Kako god, početna prednost liste koju predvodi Aleksandar Vučić u kampanji je ogromna u odnosu na samozvane studente koja je komprovitovana već u startu i predstavlja veliko razočarenje za one koji su u tom pokretu vidjeli nešto drugo. Razobličavanju očigledne prevare koja se pokušala servirati nedovoljno upućenim građanima Srbije, za sada su najkonkretniji doprinos dali upravo profesori Mirović i Lompar.

M.Lutovac