Šef bivšeg izdajničko-mafijaškog režima osuo paljbu: Abazović je veleizdajnik!

Uz sve mane koje mu se mogu pripisati, narod u Crnoj Gori nije tako brzo izgubio pamćenje da bi ga bilo ko ubijedio da je režim DPS-a bio patriotski a da je aktuelna (tehnička) izvršna vlast - izdajnička. Najmanje na takve pokušaje ima pravo svrgnuti diktator koji je višedecenijski sinonim za izdaju, konvertitstvo, pljačku i siromašenje Crne Gore i njenih građana.

Čovjek čiji ključni saradnici u bivšoj vlasti su zbog kriminala koji su organizovali iza rešetaka ili pod optužnicama, povodom komentarisanja Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore od strane Dritana Abazaovića, na godišnjicu njegovog potpisivanja izbljuvao je danas najogavnije kvalifikacije na račun premijera u tehničkom mandatu. Nazvao ga je čak i veleizdajnikom. Za nevjerovanje, naročito ako je dobro poznato da je upravo Đukanović dugogodišnji nosilac te najnepopularnije "titule".

Uostalom, kako može nekoga nazvati veleizdajnikom onaj čija vlast je spržila u potpunosti privredu dražve, ostavila desetine hiljada građana bez posla, priznala terorističku tvorevinu nastalu na genocidu nad Crnogorcima za državu, uvela mimo volje građana zemlju u zločinačku Alijansu koja je nad istom ovom zemljom izvršila stravičnu agresiju, i na posletku - krenula u otimanje imovine Srpske pravoslavne crkve (koja je stvorila Crnu Goru)?

Nazvati veleizdajnikom nekoga ko je zapravo ključno dopirnio trajnom rješavanju najosjetljivijeg pitanja u Crnoj Gori, i to  na opšte zadovoljstvo, u najmanju ruku je degutantno. Posebno ako se zna sa koje adrese takve kvalifikacije dolaze.

Građane daleko više zanima hoće li šef bivšeg mafijaškog režima odgovarati pred pravosudnim organima ove države zbog svih nepočinstava iza kojih stoji, naročito u svijetlu aktuelnih informacija o reketu od po 300.000 evra koliko je, kako se govorio, uzimao na ime šverca cigareta.

Te i mnoge druge stvari,  dakle, mnogo su važnije za pravdu i građane od Đukanovićevog kompleksa koji mu je "nametnuo" Abazović svojim pojedinim smjelim i državnički odgovornim potezima.

..........

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, kako je to većina medija objavila,  reagovao je na autorski tekst premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića povodom godišnjice potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Đukanović je naglasio da je potpisivanje Temeljnog ugovora najveća izdaja Crne Gore nakon 1918.godine.

“Nadao sam se da neću morati ponavljati veoma tešku, ali tačnu ocjenu-da je potpisivanje Temeljnog ugovora od strane premijera Dritana Abazovića sa SPC najveća izdaja Crne Gore nakon 1918. Ipak, moram, jer današnjim hvalospjevom povodom godišnjice te veleizdaje premijer potvrđuje i svoju osobinu besprizornog manipulatora. Računajući valjda na plitkoumnost i kratko pamćenje Crnogoraca, premijer nam sugeriše da je odricanje od sakralnog blaga i kulturno-istorijskog identiteta Crnogoraca politički podvig kojeg treba proslaviti. Za toliko bezobrazluka nije dovoljno biti samo veleizdajnik i patološki lažov, treba biti i bez trunke morala. Vrijeđajući zdrav razum Crnogoraca nadrobio je u obražloženju tog svog nedjela sve što jednom šarlatanu može pasti na pamet”, kazao je Đukanović.

Kako je istakao, sami taj čin ima dugu predistoriju složenosti crnogorsko-srpskih odnosa.

“Ali, da ne miješamo ozbiljne teme naših istorijskih nesporazuma sa političkim djelovanjem jednog lakosjenastog, vlastohlepnog, izdajničkog marginalca… Koji je sebi dao za pravo da u cilju dopadljivosti nekim inostranim mentorima ponavlja epohalnu političku glupost kako su tobože balkanski nacionalizmi inspirisani korupcijom. Pa ispada da je više od 8 hiljada ljudi u Srebrenici ubijeno iz koruptivnih pobuda. Tako sudi pamet i moral slučajnog premijera Crne Gore”, navodi Đukanović.

No, dodaje, povodom njegovog današnjeg slavlja važno je podsjetiti se nekih datuma iz novijeg doba.

“Crna Gora je i u ratovima 90-ih i u bombardovanju SRJ 1999. potvrdila svoju otvorenost, humanost, požrtvovanost, solidarnost… Da to nije bio slučajan uzlet potvrdila je politički i 2022. godine dajući najvažniju političku poziciju u državi pripadniku manjinskog naroda, koji je na izborima zavrijedio nekoliko procenata podrške. Možda bi neko mogao pokušati da relativizuje taj veliki iskorak savremene Crne Gore u afirmaciji multietničke demokratije tvrdnjom da je to bilo iznuđeno oslobađanjem od dotadašnje apostolske Vlade koja je sve radila da građansku i sekularnu Crnu Goru preobrati u srpsku i teokratsku državu pod upravom SPC”, kazao je Đukanović.

Ali, dodaje, i to bi bila manipulacija Abazovićevog tipa po receptu vlasnika Vijesti, njegovih kreatora, “da se napravi što mutnija močvara u kojoj se sve što vrijedi obesmišljava i relativizuje”.

” Ali niko ne može da ospori da je Crna Gora davanjem premijerske funkcije predstavniku manjinskog naroda bez izbornog povjerenja napravila korak od sedam milja, što je nezamislivo ne samo u regionu, nego i u širem okruženju, u demonstraciji iskrene pripadnosti političkom modelu multietničke demokratije”, navodi Đukanović.

Onda je objasnio i kako je Abazović to vratio.

“Tako što je dao sebi za pravo da zakulisno (ubijeđen sam iz koristoljublja) iza leđa stručne, naučne i dobrog dijela politički relevantne javnosti, preko koljena presijeca istorijske, viševjekovne kontroverze crnogorsko-srpskih odnosa. Tako što će se tim potpisom odreći kulturno-istorijskog i nacionalnog identiteta Crnogoraca, a time i realnog osnova za postojanje nezavisne države Crne Gore. Izlazeći u susret ideolozima i političkim protagonistima velikosrpske ideje o Crnogorcima kao cvijetu srpstva i Crnoj Gori kao ‘srpskoj Sparti’. Poništavajući time herojsku tekovinu odbranjenog prava na slobodu i nezavisnost naših predaka, od Petrovića, preko komitskog pokreta, 13.julskih ustanika i partizana do političke generacije Jovanovića, Milatovića, Đuranovica, Žarkovića, Brajovića, Orlandića… koji su se u vremenu socijalističke Jugoslavije promišljeno i hrabro suprostsvljali asimilatorskim nastojanjima iz susjedstva, ističe Đukanović.

Prema njegovim riječima, “naš nesrećni premijer bi sve to da poništi i da zatre i sjećanja na ta istorijska dostignuća”.

“Ne vodeći računa o činjenici da to njemu ne pripada. Ni po kojem osnovu. Sjetimo se samo koliko smo puta od predstavnika bošnjačkog i albanskog naroda u Parlamentu čuli da ne žele da presuđuju u crnogorsko-srpskim političkim nesporazumima koji imaju duboke istorijske korijene. Iako je građanska Crna Gora državni dom svih nas zajedno, ovaj rezon poštenih i odgovornih ljudi zasluživao je i zaslužuje apsolutno poštovanje. Ali ne i Abazovića. Mnogi ljudi znaju kako sam se energično suprotstavljao svima koji su zamjerali što smo dali podršku jednom Albancu da dođe na čelo Vlade. Govorio sam i opet ponavljam: jedino što u njemu vrijedi je to što je Albanac. Koliko i sledbenik autentične ukorijenjene tradicije Albanaca u Crnoj Gori, to je drugo pitanje”, kazao je Đukanović.

Abazoviću, dodaje Đukanović, svakako ne pripada pravo da rješava tako značajne probleme ni po osnovu niskoprocentnog izbornog legitimiteta.

“A još manje da tu veleizdaju proslavlja kao podvig i da se ruga sa zdravim razumom i dostojanstvom Crnogoraca. Mogao je sačekati jos 20-ak dana pa da slavi nezapamćeni jednogodišnji rekord vršenja vlasti nakon izgubljenog povjerenja u Parlamentu. Izgubljenog upravo zbog tog istorijskog nedjela kojim se hvali. Vjerujem da nije daleko dan kad će Abazović za veleizdaju snositi odgovornost, ne samo politički. Čega se pametan stidi, Abazović se očigledno time ponosi. Ne vidi da je politički osramoćen za sva vremena”, zaključio je Đukanović.