„Živim na Dedinju, mislim o Cetinju“: Knežević ironično o Spajiću

Nova razmjena oštrih poruka između premijera Milojka Spajića i lidera Demokratske narodne partije Milana Kneževića otvorila je pitanja koja daleko prevazilaze uobičajeni politički sukob. Nakon što je Knežević predstavio dokumenta za koja tvrdi da potvrđuju da je Spajić bio upisan kao vojni obveznik i rezervista Vojske Srbije, lider DNP-a sada ističe da premijer nije demantovao nijedan od konkretnih navoda niti autentičnost dokumenata koje je pokazao javnosti.

Umjesto odgovora na sadržaj dokumenata, Spajić je reagovao političkim napadom na Kneževića, optužujući ga da, kako je naveo, „bespogovorno izvršava zadatke svog (ne)formalnog šefa iz Beograda“, sa namjerom da uspori evropski put Crne Gore.

Knežević, međutim, sada tvrdi da je upravo reakcija premijera, kao i nastupi funkcionera PES-a, poslala mnogo dublju političku poruku.

„Osim što juče uopšte nije demantovao nijedan od mojih navoda i dokumenata koje sam predstavio, Milojko Spajić, a kasnije i njegovi rezervisti iz (D)PES-a, poslali su jednu mnogo opasniju poruku“, poručio je Knežević.

Tu poruku je, kako je naveo, sveo na tvrdnju da se Spajić stidi svog ranijeg odnosa prema Srbiji i sopstvenog srpskog identitetskog nasljeđa.

„Stidim se što sam imao srpsko državljanstvo, stidim se što sam popunio prijavu da budem rezervista Vojske Srbije, stidim se što imam tradicionalno srpsko ime Milojko, i na kraju, stidim se što sam Srbin“, naveo je Knežević kao poruku koju, po njegovom tumačenju, šalju Spajić i njegovi politički saradnici.

Knežević je potom u svom prepoznatljivom satiričnom stilu nastavio da dovodi u pitanje političku i vojnu težinu čitave priče.

„Ne daj Bože da Srbiji zavisi odbrana granica od rezerviste Milojka Spajića, kapitulirala bi dok kažeš: blokader’“, kazao je lider DNP-a.

On se zatim osvrnuo na argumentaciju prema kojoj Srbija, odnosno njen predsjednik Aleksandar Vučić, navodno pokušavaju da zaustave Crnu Goru na evropskom putu. Knežević smatra da se time pažnja javnosti skreće sa konkretnih pitanja koja je otvorio.

Prema njegovim riječima, javnosti se istovremeno objašnjava kako je Spajić „ipak Srbin“, ali i kako je njegovo učešće u rezervnom sastavu Vojske Srbije bilo nešto što sada treba politički potisnuti.

Posebno oštro Knežević je kritikovao poteze aktuelne vlasti u odnosu prema Srbiji, Kosovu i Metohiji i pitanju rezolucije o Srebrenici.

On podsjeća da je Spajić, kako tvrdi, nakon dolaska na funkciju premijera priznao takozvano Kosovo, kao i da je dva puta učestvovao u procesima koje Knežević vidi kao proglašavanje srpskog naroda za genocidni.

U nastavku se osvrnuo i na odluku crnogorske vlasti da pošalje predstavnika na obilježavanje „Oluje“ u Hrvatskoj, koju Knežević opisuje kao operaciju tokom koje je protjerano oko 250.000 Srba, spaljeno više hiljada srpskih kuća i ubijeno oko 2.000 ljudi.

„To nikad ne bi uradio nijedan srpski vojnik“, poručio je Knežević, izvodeći iz svega toga i najtežu političku kvalifikaciju, navodeći da Spajić, po njegovom viđenju njegovih postupaka prema Srbiji, zaslužuje da odgovara pred vojnim sudom za ono što je nazvao „veleizdajom“.

Istovremeno, Knežević je svoje optužbe proširio i na odnos Spajića prema Crnoj Gori. Tvrdi da premijer, kako kaže, krši niz zakona, a da za političke posljedice svojih odluka redovno traži krivca u Aleksandru Vučiću i Srbiji.

„Kad god izda Crnu Goru, kriv mu je Vučić, bolje zvuči da je uvijek kriv on“, kazao je Knežević, povlačeći paralelu sa politikom bivšeg režima Mila Đukanovića.

Posebno ironično prokomentarisao je Spajićevo pozivanje na evropske integracije kao opravdanje za poteze vlasti.

„Ne bi Spajić izdao da ne mora, prinuđen je zbog Brisela, dao im je riječ, a kad on da riječ, onda to ima težinu kolibrijevog repa“, poručio je Knežević.

Lider DNP-a zatim ide i korak dalje, tumačeći Spajićev odnos prema Srbiji kao dokaz da je srpsko državljanstvo za njega bilo pitanje interesa, a ne pripadnosti.

U tom dijelu Knežević se osvrnuo i na fenomen ljudi koji, kako kaže, Crnu Goru vole „iz Beograda“, podsjećajući na dio crnogorskih političkih i društvenih krugova koji su tokom referenduma 2006. godine bili na strani nezavisnosti.

I tu je upotrijebio jednu od svojih karakterističnih političkih ironija:

„Živim na Dedinje, mislim na Cetinje!“

Prema Kneževićevom tumačenju, Spajić je, dok mu je bilo politički korisno, bio predstavljan kao Srbin, dok se nakon dolaska na najvišu funkciju, kako smatra lider DNP-a, od tog identitetskog okvira distancirao.

Sve se, po Kneževićevom stavu, dešava pod obrazloženjem da „Brisel ne može da čeka“.

Na kraju, Knežević je nastavio u satiričnom tonu, ostavljajući otvorenu i mogućnost da Spajić, ukoliko mu političke okolnosti budu nalagale, jednog dana promijeni i državljanstvo.

Parafrazirajući kultnu repliku pokojnog Milana Šojića iz „Beogradske berze“, Knežević je zaključio:

„Imam planovi, imam projekti, sve, sve, sve, al nemam kapital.“

A zatim je tu dosjetku prilagodio Spajiću: on, kako kaže, uvijek može postati i „Singapurćanin“, ali uz jedan problem:

„S kapital“, uz ironični dodatak: „Kuku Singapurćanima.“

Dokumenti su sada pitanje na koje se očekuje odgovor
Bez obzira na politički i satirični stil Kneževićevog nastupa, centralno pitanje koje je otvorio nije nestalo saopštenjem premijera na društvenoj mreži.

Ako su dokumenti koje je Knežević predstavio autentični, javnost ima pravo na jasno objašnjenje njihovog sadržaja, vremena nastanka i pravnog statusa.

Ukoliko su, pak, sporni, očekivalo bi se da se to konkretno demantuje i dokumentuje.

Umjesto toga, politička polemika je za sada otišla u pravcu međusobnih optužbi, Beograda, Brisela i političkih „šefova“.

Zato će, poslije svih teških kvalifikacija, najvažniji odgovor ipak morati da bude vrlo jednostavan: šta tačno piše u dokumentima koje je Knežević pokazao i šta je bio status Milojka Spajića u vojnim evidencijama Srbije?

To je pitanje koje ne može riješiti ni politička dosjetka, ni napad na Kneževića, ni priča o evropskom putu. Javnost zaslužuje činjenice.