Ne postoji niti jedan dokument koji je iz tog vremena, a koji pominje ili naglašava srpski poraz, ili tursku pobjedu.
Prije par godina Vučić i Erdogan su potpisali sporazum o otvaranju arhiva obje strane. Odmah su dva doktoranta sa Balkanološkog insstituta proveli dva mjeseca istražujući baš tih nekoliko vjekova za vrijeme i poslije bitke, a po dolasku napisali saopštenje i javno na RTS-u rekli da do sada nisu pronašli ništa što bi ukazivalo na pobjedu Turske ili poraz Srba.
Doduše, oni se ipak ograđuju, jer kažu da ima oko šest miliona dokumenata i da su potrebne godine da se to prouči.
Ali, krenimo redom: najstariji dokument za koji se zna nastao je samo 12 dana nakon bitke. Potiče od monaha Ignjatija koji se bio zadesio u Turskoj u gradu Astraviju! Mitropolit, kojemu je Ignjatije bio u pratnji se zadrža da bi čuo tačne vjesti o Muratu. Naime, znalo se da je otišao u rat protiv srpskog kneza Lazara, ali su se sporadično i šapatom širile vijesti da su obojica poginula u istoj bici.To je činjeno sa velikom nevjericom, jer je bilo prosto nemoguće da bilo ko i bilo gdje može ubiti Alahovog izaslanika na zemlji, kako se smatrao Sultan u turskom carstvu...
Zastrašeni potvrđenim vjestima o pogibiji ove dvojice, jer ipak, su bili usred turske imperije, mitropolit otpusti episkopa Mihaila, koji bijaše u pratnji, a ovaj otpusti mene Ignjatija i monaha Sergeja Azakova.
Da li bilo ko iz ovog, uz još neku riječ manje ili više može i nasluititi da se u Turskoj slavila neka pobjeda? Više liči na to da je bila velika pometnja , bar u ovom nama bližem, evropskom dijelu Turske...
Sam kralj Tvrtko je Boj na Kosovu svugdje prikazivao i ponosno isticao kao svoju pobjedu, mada, lično nije učestvovao, jer je bio zauzet osvajanjem gradova po Dalmaciji, ali je poslao svog najboljeg ratnika, velikog vojvodu Vlatka Vukovića, koji se istakao na Kosovu polju, a sam je nepunih dvije godine ranije strahovito potukao jednu veliku tursku ordiju od oko pet hiljada ljudi u bilećkom polju.
U svojim pismima Trogiru i Firenci Tvrtko piše da se njegova vojska vratila sa neznatnim gubicima, a Turci pretrpjeli veliki poraz,tako da je: " malo od njih žive glave iznijelo"...
Završavajući jedan svoj spis u Parizuprije oktobra 1389 godine Filip Mezijer, ističe da je Murat potpuno pobjeđen i da je ostavio glavu zajedno sa sinovljevom, ali i mnogim najhrabrijim i najuglednijim iz njegove vojske...
Ne tako davno su pronađena, i naučno je potvrđeno, da se dva pisma koja je vizantijski humanistički pisac, državnik i teolog, Dimitrije Kidon, uputio tada prognanom na ostrvo Lemnos, vizantijskom caru Manojlu Paleologu, odnose eksplicitno na Kosovku bitku.
Piše ovako: "Onaj prokletnik veoma osio prema Bogu i njegovoj baštini, a istovremeno veoma drzak prema svima, sada nestade i pogibe od onih za koje je mislio da će ih sam glas o njegovom dolasku i njegovoj sili natjerati da skaču u okean , ali iako je on pao naše stanje se neće popraviti, jer ni kad bi svi Turci pomrli, uvjeren sam da Romeji ne bi počeli pametnije raditi!"
Ima još nekih pohvalnih spisa koji uzdižu i slave pobjedu hrišćanske vojske i oružja. Ali mnogo značajniji za istoriju su zapisi koji nisu pohvalni, već racionalni i što kažu " sa strane", koji daju realnu sliku o događaju.
Nema nikakvih podataka o pobjedi Turaka ili porazu Srba. Najćešći su komentari, ili vjesti sa, okvirno, ovakvim sadržajem: "Pošto su obje strane iznemogle i boj prestao, nebrojena mnozina i Srba i neprijatelja bi pobijena ostala ležati na Kosovu zajedno sa Muratom i Lazarem"...
Nastaviće se...
(Autor je profesor istorije i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)