Dašo Durutović o „minolovcima“ NATO pakta u Baru: Neprijateljski brodovi nespokoja
Piše: Dragutin – Dašo Durutović
Od malih nogu sam u Baru. Iako nisam rođeni Primorac, to sam postao, jer jednom kad sam ugazio u more nikada nisam iz njega izašao.
Evo ,nakon punih 45 godina još je so na mojoj koži. A, ko voli more voli i brodove . Brod je posebna kategorija. Brodovi se rađaju i umiru. Oni imaju dušu . Nekada sa sobom u dubine vode svoje posade, posebno kapetane. Uz more sam i ja postao kapetan i zavolio brodove.
Čak u mornarici postoji običaj da se priđe kada brod pristaje i prihvati lancan, pandul, konop... Da se brod lakše veže.
Ovih dana su u moj Bar uplovili brodovi koje nikako ne mogu da volim. Ratni, neprijateljski, sa oznakama od kojih mi se ledi krv u žilama . No, imam potrebu da se vratim malo u prošlost.
Godina 1988, vrijeme SFRJ, pred moj odlazak u vojsku. Ljeto, ništa nije naslućivalo događaje koji su uslijedili par godina kasnije .
Tada se igralo bilo Evropsko prvenstvo u fudbalu. Po kafićima se toga ljeta gledao fudbal , mada Jugoslavija nije učestvovala . Svako od nas je imao svog favorita. Navijalo se za strane reprezentacije. Posebno je bila popularna moćna Holandija sa Van Bastenom na čelu. Ovdje, ipak, ne bih da svjedočim o fudbalu, već o nečemu sasvim drugom – duhovnom, mentalnom, i nadasve ideološkom sklopu ljudi.
O čemu se radi:
U finalu takmičenja sastali su se SSSR i Holandija . Holandija je bila bolja, a mi koji smo pratili fudbal, finale smo gledali u u kafe baru „MM“ na barskom korzou. Jadna grupa momaka je navijala za Holandiju, druga za SSSR, odnosno Rusiju . Tada nije bilo podjela ideoloških i drugih koje su danas prisutne i koje se prenose na sport . Tada smo svi živjeli u „Bratstvu i jedinstvu“ .
Pa ipak, neko je i tada više volio Rusiju, neko Holandiju. Čime je to bilo uslovljeno? Da li fudbalskim umijećem majstora iz Holandije ? Ne bih rekao! To je bio test pripadnosti duha!
Da, ja sam svim silama navijao za Rusiju, odnosno SSSR, drugi neko za Holandiju . Par godina kasnije svi oni momci koji su navijali za Rusiju su bili na jednoj strani ideologije, politike, vojske, mišljenja, a oni koji su navijali za Holandiju na drugoj. Tako je ostalo do danas.
Navijači Holandije sa te terase iz 1988. i danas navijaju za NATO pakt . Njima ne smetaju brodovi u barskoj luci. Meni smetaju! Čak i da nije bilo agresije na našu zemlju 1999. jednako bih o njima mislio .
Uvijek se sjetim onog čuvenog filma „Okupacija u 26 slika“. I tu je došlo do razlaza starih drugara. Svako je otišao na svoju stranu i obukao uniformu kojoj je bio sklon. Tako i danas, gledam ove koji sebe nazivaju vojskom MNE, kako trče i padaju pred NATO brodovima.
Pitam se da li su, i kome dali zakletvu? Da li su dali zakletvu JRM pa je pogazili ? Pamtim i Hrvate koji su 1991. godine odstupili sa vojskom i mornaricom iz Hrvatske, jer nisu htjeli da pogaze zakletvu. Ovi danas ne misle tako . Došao im NATO, saveznik . Nemam riječi.
Svi znamo da su nas gurnuli u NATO protivno volji makar 85 posto pravoslavanog stanovništva. Neko će reći ne žive u MNE i u Baru samo Pravoslavni. Tačno je to. Ali moji dragi sugrađani drugih vjera su dominantno za NATO. Znate li zašto ? Taj isti NATO ubija pripadnike njihove vjere po svijetu, iskopava im države i domove zbog nafte i drugih razloga...
Ali, nebitno je to. Važno je da je NATO protiv Rusije. Bilo bi deplasirano pričati o tome ko je NATO pakt i šta predstavlja. Svakako je neprijatelj; vojni , duhovni, moralni, svake vrste...
Ti brodovi su pucali na našu zemlju i djecu, bez razloga da podrže nasilnu secesiju dijela naše teritorije da pomognu oružanu pobunu i terorizam. Ne da pomognu Albancima , već radi svojih imeperijalističkih interesa . Zbog toga su i nas primili, da prkose Rusiji.
Svejedno, kako tada, tako i danas mi volimo, odnosno ja volim Rusiju. Tako mi nalaže duh, vjera, nasleđe, vaspitanje...
Sa istoka sunce sija, tamo je Rusija . To je prirodno makar meni i pripadnicima moga naroda . Za ostale pitam se da li važi ono - „Pod Rumijom tri su vjere , one neće da se dijele“ ? Podsjetiću u isto vrijeme, veoma namjerno, na čuveni aforizam legendarnog Baranina Nikole Šaranovića - „Brat je mio koje vjere bio, samo da nije Srbin“...
Eto, to je mjerilo savremenog Montenegra.
(autor je advokat)
