Hrišćanstvo kod Srba

Hrišćanstvo kod Srba pojavilo se na prostoru Male Azije u Palestini u vrijeme vladavine rimske imperije tim prostorima.

U to vrijeme na tom teritoriju živjelo je mnoštvo naroda, ali je primarno stanovništvo, ipak, bilo srpsko koje je ostalim nametnulo svoju kulturu, civilizaciju i pismo!

Pokoreno stanovništvo je dugo očekivalo pojavu mesije, koji bi ih oslobodio ropstva i siromaštva. Majka Isusa Hrista je najvjerovatnije bila iz nekog od srpskih plemena.

Zadnje riječi Njegove na krstu bile su na aramejskom jeziku : " Ili! Ili! lama savah gani?" - u prevodu akademika J. Deretića "Ilija, Ilija zašto me ostavi?"

Osim njega i mnogi drugi istoričari podržavaju ovo tumačenje.

Inače, nepobitno je dokazano i tačno da je najveći dio Starog Zavjeta napisan Srbicom. Inače, riječ zavjet je iz srpskog jezika, a Biblija iz Grčkog što je kasnije preuzela i rimokatolička crkva.

Stari i novi zavjet je na latinski preveo blaženi Jeronim, Srbin iz okoline današnjeg Broda, a puno ime bilo mu je Sofronijus Euzebijus Jeronimus.

Srbi ga zovu Sofronije i latinski je naučio tek po dolasku u Rim na školovanje.

Tadašnji rimski episkop je zadužio Srbina Dionisija Malog da izračuna tačan datum rođenja Isusa Hrista, što je ovaj i učinio, a od tog datuma počinje računanje godina nove ere!

Hrišćanstvo su Srbi sa područja Helmskog ( Balkanskog ) poluostrva počeli primati prvi u Evropi, posredstvom Isusovog zemaljskog brata, Svetog Jakova, koji je tu podigao crkvu i za prvog episkopa postavio svog učenika Andronika 34 god. nove ere.

To jeste bila prva hrišćanska crkva u Vaseljeni. Poslije njega na ove prostore 42 - god. dolazi Sveti Petar i ostaje sve do 49 -e godine nove ere kada produžuje za Rim.

On organizuje crkvu u Panoniji i postavlja svog učenika Svetog Efeneta za Arhiepiskopa cjelog Ilirika sa sjedištem u Sibijumu, koji se od tada naziva Mitrovica po naglavnoj kruni koju nose arhiepiskopi.

Sveta srpska apostolska crva je primogena u cijeloj vaseljeni, jer je nastala prije svih drugih, a epitet apostolska nosi jer je ovdje propovjedalo i ljude krstilo prevodeći ih u hrišćanstvo čak sedam Apostola.

Prvi je došao već pomenuti Sveti Jakov 34 god. i uspostavio prvu episkopiju.

Poslije njega ovdje dugo boravio i Sveti Petar, koji je došao 42. god. i uspostavio Arhiepiskopiju. Propovjrdao je u Panoniji, Meziji, Trakiji i među Srbima u Maloj Aziji. Organizovao je crkvu u Dalmaciji sa sjedištem u Saloni i uspostavio već rečenu arhiepiskopiju u Sirbijumu.

Sveti Andrija Prvozvani je došao 52 god i propovjedao među Srbima u Trakiji, Makedoniji, Novom Epiru, Zeti, Meziji, Podunavlju, Krimu, Skitiji, i u Rusiji, Kijevu i Novgorodu.

Godine 56-te došao je i Matej koji je propovjedao u Meziji (centralna Srbija).

Sveti Pavle je došao 57 - me godine i propovjedao i krstio u Makedoniji, Dardaniji i Dalmaciji, a najduže boravio u Hercegovini, u blizini Trebinja. Tu i danas postoji pećina iznad rijeke Trebišnjice, gdje je dugo boravio i u rijeci krštavao ljude.

Mislim da je danas dorađena u jedan mali paraklis i da se na njegov praznik tamo drže liturgije . I on je kasnije produžio za Rim.

Sveti Luka je došao 58 - me godine i propovjedao po gotovo cijeloj današnjoj Srbiji.

Na kraju i Sveti Marko Jevanđelista je došao i propovjedao po zapadnim srpskim krajevima - Japodiji, Istri i Noriku.

Od svih tadašnjih naroda jedino su Srbi prigrlili pravoslavlje zdušno i rado, ali i dobrovoljno, te zato i imaju slave, razlikujući se po tome od svih ostalih hrišćanskih naroda.

Sve nabrojano nam govori da je srpska crkva starija i od rimske i carigradske.

Istina je da su Ćirilo i Metodije donijeli hrišćanstvo u 9 -om vjeku, ali uglavnom  među Srbe Srednje Evrope.

Danas kad izučavamo drevne srpske običaje, mitove i vjerovanja, lako se uočava da je hrišćanstvo mnogo toga preuzelo, što i nije posebno iznenađujuće, jer Srbi jesu stari narod visoke civilizacije i kulture koji su naseljavali Evropu i Aziju.

Ovdje bih se usudio postaviti pitanje: Da li je možda Isus Hrist genetski naslijedio od svoje majke sva ova znanja i utkao ih u hrišćansku nauku?

Jer, Srbi su još i kao mnogobošci vjerovali u jednoga Boga i stalno isticali Njega, a sve ostale nazivali bogovima manjeg ranga.

I taj njihov vrhovni Bog je u sebi imao trojstvo i zato i jeste nazivan Troglav.

Svojom vjerom i božanstvima Srbi su utkali neizbrisiv trag na Grke i Rimljane, a kasnije i Germane, ali svakako najveći uticaj imali su na hrišćanstvo.

Zaboravljena vjerovanja antičkih Srba pronalazimo danas u običajima Srba, ali oni uvijek imaju i paralelu  u hrišćanstvu.

O tome u sledećem nastavku......
 

(Autor je profesor istorije i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)