PIŠE: Dragutin - Dašo Durutović, advokat
Jezerski vrh na planini Lovćen, mala pravoslavna kapela u kojoj su bili zemni ostaci Petra II. Petrovića Njegoša, Mitropolita Crnogorskog. Krov naše Otadžbine koji se vidi sa mnogih mjesta iz Crne Gore i Brda, posebno kad je vedro, a malo kad je vedro iznad Lovćena , a i iznad Crne Gore su se nadvijali „Oblaci gradonosni“ za koje je vladika molio Gospoda da ih ukloni i razvedri “Više Gore Crne“.
Najopasniji oblak koji do dan danas nije sklonjen još je na Lovćenu, oblak komunizma i bratoubilaštva, oblak mržnje i podjela, oblak titoizma i totalitarizma, na putu smo da ga uklonimo, ali samo svi zajedno ma šta god mislili o tome da li treba da sa vrati kapela ili ne.
Šta je kapela? Zar gomila kamenja na Ivanovim koritima koje su moderni bezumni monetenegrini 90-tih zapišavali ili je kapela nešto više ?
Kapela je Crna Gora, njen krov, simbol i glava, bez koje nema ni Crne Gore onakve kakvu nam je vladika zavjetom ostavio. Sam je rekao kad predam dušu Gospodu, hoću da me sahranite u onu crkvu na Lovćenu. Iznijeli su ga Crnogorci na svojim plećima, takvog diva i pohranili na zavjetnom mjestu u kapeli, grobnoj crkvi i tu su počivali njegovi zemni ostaci. On nikada nije umro,vladika je bio PETI nivo svijesti , najveći koji čovjek može da dosegne. Bog ga je takvog dao nama , a on se odužio rodu svome i srpskom narodu u cjelini.
Hronološki, počivao je vladika na Lovćenu uz gromove sve do Velikog rata kada su trupe Austrougarske monarhije osvjile Lovćen, prethodno iz Boke granatama uništili vladičin grob i kapelu i kosti mu razbacale po Lovćenskim liticama. Jedan kaluđer je pokupio nešto kostiju i veliko je pitanje gdje su one danas , negdje u manastiru na Cetinju ili u onoj tamnici na Lovćenu , gdje postoji nadgrobna ploča sa natpisom Njegoš. Nije samo on bio Njegoš. Njegoši ili Njeguši su svi iz dinastije i porodice Petrović sa Njeguša, tako da je sva ta Svetorodna loza Njeguši. Njegovo rođeno ime je bilo Rade od oca Toma, ili Rade Tomov, a kaluđersko ime Petar, Petar II. Petrović.
Odrekli su ga se Crnogorci posebno najezdom pošasti komunizma i totalitarizma kada su njegove slike u crnogorskoj nošnji ili u vladičanskoj odori zamijenile fotografije austrougarskog kaplara Josipa Ambroza Majera, poznatijeg pod lažnim imenom Josip Broz -Tito.
Nakon Velikog rata, kralj Srba Hrvata i Slovenaca, Aleksandar Karađorđević, unuk kralja Nikole i rođeni Cetinjanin, naša krv i rod, koje je čak i imao klasični i prepoznatljivi cetinjski naglasak je obnovio kapelu na Lovćenu i to malo kostiju slavnoga pretka položio u grobnicu, osveštanu po pravoslavnom obredu . Vladika Nikolaj mu je tada kazao: „Na koljena gospodaru, nalazite se na krovu Otadžbine“. Kralj je kleknuo, poklonio se slavnom pretku i Lovćenu i svojoj Crnoj Gori.
Nije tema, ali da se osvrnem, neko će reći, taj kralj je okupirao Crno Goru, oduzeo joj nezavisnost, utopio je u kraljevinu SHS, ali sve to nije tačno, jer su međunarodne okolnosti bile takve nakon Velikog rata da se ni on sam nije mnogo pitao - da je utopio i Crnu Goru, a još gore Srbiju , što se vrlo brzo ispostavilo kao tačno i pogubno, ali to nije kako rekoh tema i možda nekom drugom prilikom o tome . Nije to dakle Aleksandrova kapela, pa i da jeste , šta je sporno, on je čukununuk vladike po ujčevini, on je naš koliko i vladika, ali stvar je u tome da su bezumnici i komunisti odlučili da sa Lovćena skinu ne kapelu, već vladiku i simbol Crne Gore i postave ono ruglo, kao spomenik faraonu, a ne Mitropolitu crnogorskom.
Ne liči ono na grob pravoslavnog episkopa, ne liči na bilo kakvo znamenje pravoslavno, već je to mason Meštrović sdelao po nalogu naših bezumnika koji su svoj identitet sagradili na nekom tajnom sastanku u Jajcu , a ne na Njegušima ili Cetinju osmislili i skinuli glavu Crnoj Gori.
Kralj Aleksandar je obnovio kapelu. Istina to nije stara, jer je stara srušena, ali istu takvu je sagradio njegov potomak i pohranio ostatke u njoj. Nije ni Cetinjski manastir onaj stari, od Crnojevića, srušen je do temelja pa je opet na njegovom mjestu napravljen i obnovljen . Sve nedaće među braćom u Crnoj Gori su zbog Lovćena i dok se god ne vrati tamo naš slavni vladika i kapela kakava je bila, imaćemo ovu neslogu i bratski razdor u Crnoj Gori i plemenima koja su joj kasnije kroz istoriju prišla. Nema sreće dok se ne vrati, ne kapela kao kapela, već vladika i njegov grob sa kapelom. Ja sam učen i naučen da se u Crnoj Gori sluša vladika Crnogorski, a i vladika je rekao da se vrati, a vladičanska se ne poriče. Živjela prava stara Crna Gora!
