Piše: Dragiša Šoć - hadžija
Redovno se u poslednje vrijeme pitam šta se dešava sa Milom i vlastima u ovoj Crnoj (ne može crnjoj)Gori.
Sasvim je jasno da nije Milo slučajno i samovoljno izmislio, a pri tome ga i gromoglasno najavio na partijskom sastanku, sporni Zakon o nacionalizaciji crkve.
Uzaludno je i bespredmetno sada ukazivati na suludost i bezočnost i zakona i svega što mu je predhodilo... Mora se gledati i djelovati unaprijed!
Nacionalno odgovorni ljudi moraju procjenjivati i sagledevati, moguće poteze vlasti, ali i sagledati svoje mogućnosti, pogotovu one koji se mogu preduzeti da se obuzdaju naredni koraci režima, ili čak usmjeriti u korist naroda.
Zaista, treba mnogo pameti i još više muke i strpljenja da se ti koraci prenesu na mase. Imamo li mi ljude za to? Sigurno da imamo, ali narod koji dolazi na litije u većini je prilično zamoren mnogim političkim prvacima čije znanje, čestitost i iskreno rodoljublje nisu ni najmanje upitni. Ti naši prvaci su - NAŠI! Narodni, koliko god nekada narod konstatuje da predugo traju na političkoj sceni. Šta bi tek za Đukanovića i njegove rekli. Zapravo u kakvoj diktaturi opstaju pravo je čudo da opozicije uopšte ima, a kamoli da njeni poslanici čine gotovo polovinu poslanika u parlamentu.
S druge strane, tim ljudima koji čine litije ovako sjajnim i masovnim mora se predočiti da Crkva i njeni velikodostojnici, možda i uspiju eliminisati zakon sa dnevnog reda, ali se sigurno neće baviti politikom i ulicom u cilju svrgavanja vlasti. To moraju političari! Narod mora biti pripravan, ali i hladne glave. Ne treba prihvatati nikakve provokacije kojima bi se ugrozio mir. Jer nered i haos odgovara jedino Đukanoviću.
Šta nas očekuje? Milo nema kud nazad, pod velikim je pritiskom nalogodavaca, ali i paničnim strahom za svoje i bogatstvo njemu najbližih "elitnih" porodica koji jesu stvarni gospodari ovog malog feuda.
Šta mu onda preostaje? Moguće su mu dvije opcije. Za prvu, najlogičniju, mirnu i demokratsku, Milo sada sigurno nema kapaciteta, niti je smije pomenuti od nalogodavaca !
Sve moguće velike svjetske zverke su igri! Zar je slučajno što Milo i njegovi samo u jedno sipaju otrovne strijele - prema Rusiji? I Srbiji, ali to se uzgred, podrazumijeva u aktuelnom kontekstu odnosa.
Samo neobaviješteni ništa ne sumnjaju kad je kupovina Luke Bar od Turske u pitanju. Ili što se auto - put prema Srbiji radi usporeno od strane Kineza...
Jasno je da Zapad ima strategiju da se na svaki način, posebno logistički primakne Rusiji. Turska opet, sa svoje strane ima interes da se primaklne BiH i tako ostvari svoje interese.
U tome im naravno, nimalo ne smeta Amerika, naprotiv, logistika koju ona i cijeli njihov Zapad guraju prema Rusiji, Turcima dobro dođe za proboj u suprotnom sneru! Razmislite, uz sve teoretske izjave umišljenih gospodara planete o potpunom gušenju pravoslavlja, pored crkve koju su već kupili (osim ruske) imaju Grčku, Makedoniju, AP Kosovo i Metohija, BiH, Hrvatsku i Crnu Goru, a donekle i centralnu Srbiju.
Krajnjim naporima odolijeva još uvijek Rusija, koja je vještom diplomatijom izbjegla sopstvenu izolaciju i propast, i pomalo Srbija koja se poput ljuske na okeanu ljulja i na jednu i drugu stranu.
Šta je druga gotovo izvjesna opcija? Milo mora po svaku cijenu izazvati nerede i proglasiti vanredno stanje! To podrazumijeva zabranu skupova (litija), čak i minimalna okupljanja od nekoliko ljudi. Ali to nije sve. Najgore je što će pozvati upomoć NATO, koji jeste po ugovoru dužan da pomogne. U prevodu to znači i u praktičnom smislu okupaciju sa neizvjesnim posledicama za većinsko stanovništvo u državi. Izvjesno, još goru situaciju nego danas.
Ne zaboravite kakva sve ovlašćenja ima zločinački NATO.
Oni mogu sve. Baš sve! A mi protiv njih ništa. Baš ništa, osim što će nas kao lišajevi pokriti i crpiti sve iz nas, dok za deset ili dvadeset godina nestanemo i u tragovima! Tačnije ostaće samo bezlični, jadni i mali montenegrini koji su u ubjedljivoj manjini na ovim NAŠIM prostorima.