OTIŠAO JE NAŠ GANDI U VJEČNOST: Mirza je trajni simbol borbe protiv ropstva i kolonijalne vlasti!
PIŠE: Milenko Miško Jovanović
Poznati mirovni aktivista i humanista iz Bara Mirsad Mirza Kurgaš preminuo je juče u 62. godini života. Nije uspio da se izbori sa opakom bolešću. Moglo bi se reći da je to jedina bitka koju je izgubio. Sve druge dobio je, čak i kad nije izgledalo tako. Brojne bitke je dobijao i potpuno sam. Ulazio je u njih kada je to svima iz njegovog užeg i šireg okruženja djelovalo sizifovski. Borio se viteški i, kako bi se to "pomodarski" reklo - fajterski.
Otišao je naš Gandi u vječnost! I te kako je njegov život imao smisla. Ostaće upamćen i upisan kao trajni simbol borbe protiv kolonijalne vlasti i podaničke svijesti. Svakako, pamtiće se Mirza i kao Čovjek koji je najsilnije prezirao poltronski mentalitet koji je poput najgore gube ovladao našim prostorima potonjih decenija i godina.
Nije imao političku stranku. Njegova ideologija bila je - SLOBODA! Kamo lijepe sreće da je imao u svojim bitkama i stoti dio podržavalaca u odnosu na sve one koji od juče popodne na društvenim mrežama ističu njegove fotografije uz dirljive oproštajne poruke dostojne junaka koji im je bio savremenik.
Deceniju i po sam bio u prijateljskim odnosima sa Mirzom. Nemoguće je izmjeriti koliko se osjećam uzvišeno zbog činjenice da sam zadugo bio jedini novinar i urednik koji je želio (i smio, usudiću se da kažem) da izvještava o mirnodopskim aktivnostima ovog pregaoca i buntovnika nevjerovatne hrabrosti, intelektualne pronicljivosti i najčasnijih namjera.
Kasnije, njegove briljantne akcije, srećom, počinju da prepoznaju i drugi novinari iz malobrojnih medija koji nisu bili pod formalnom ili neformalnom kontrolom režima. I NATO fondova, uzgred!
"Mi smo protiv rata!A vi?" - jedan je od transparenata u Mirzinim rukama koji na najbolji način ilustruje suštinu njegove borbe protiv ropstva i sulude ideje ulaska Crne Gore u NATO. Sa tom, ali i porukom "Krvave su vam ruke", dočekao je u Podgorici 2014.godine i Rasmusena, tadašnjeg generalnog sekretara zločinačke zapadne Alijanse u koju je Đukanovićevića vlast uvela ovu državu ne pitajući narod.
Ukazivao je Mirza svojoj islamskoj braći da su NATO snage odgovorne za smrt miliona muslimana širom zemaljske kugle i da taj ofanzivni ratni savez uglavnom ratuje protiv muslimanskog svijeta i isključivo protiv slobodoljubivih naroda. Ukazivao je blagovremeno svima na sve. Bez obzira na vjeru i naciju. I zato je, pored ostalog - pobjednik svih bitaka koje je vodio za opšte dobro, uprkos formalnim epilozima nekih borbi! Nikada nije posustao, iako surovo i sramno progonjen, hapšen i procesuiran pred sudovima samo iz razloga jer je imao stav. I samo zato što je vapio za slobodom i istinom!!!
Nije bio shvaćen od strane velikog broja onih koji, kako će se ispostaviti, ipak pripadaju onoj kategoriji čovjekolikih stvorenja zaraženih virusom poltronstva. Ali, to je njihov problem. I njihov obraz!
Njegova braća su bili svi oni ugnjetavani, nepotkupljivi, časni i hrabri ljudi koji nisu pristajali na izdaju, prevaru, okupaciju...
Izuzetno obrazovan i dovitljiv znao je da tokom svoje izuzetne misije nerijetko citira Mešu Selimovića i njegovu misao o slobodi: „Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. “ Tako je i živio!
Ni sekunde se Mirza nije razmišljao da li će stati uz svoje pravoslavne sugrađane širom Crne Gore kada je ateistička i bogoboračka vlast krenula da im otima hramove. Njegovo učešće u litijama za odbranu Srpske pravoslavne crkve koja je bila brutalno napadnuta, uz punu zahvalnost mora biti upamćeno dok bude svijeta i vijeka.
Pamtiće se po njemu i njegovom otporu i "Čempres revolucija" u Baru, kojom su dobrim dijelom počeli da se skidaju okovi sa ruku građana koje je stvorio bivši osioni i diktatorski režim.
Bio je Mirza prvi i jedini koji je rekao "STOP" akcijama "bušenja Jadrana" kojima se u našem moru tražila nafta i provocirala ekološka katastrofa. Skretao je pažnju javnosti na užasno stanje spaljenog starog mezarja (muslimanskog groblja) u Goričanima na obali Morače, ali i na činjenicu da je "Kuća maslina" u Baru sagrađena na takođe starom muslimanskom groblju, čemu su potvrdu dali i arheolozi koji su otkrili ljudske skelete na tom prostoru. Nije to posebno dotaklo nikoga iz vlasti, ali je Kurgaš "rekao i spasio dušu svoju".
Čini me srećnim što je dio svoje misije i svoja viđenja ukupne društveno-političke zbilje dijelio kroz rubrike koje je pisao na "Barskom portalu" koji uređujem. Pečat istine "otiskivao" je Mrza i plemenitim podvizima koje je ostvarivao kroz djelovanje NVO "Broj 19" čiji je bio osnivač i predsjednik.
Najzad, nemoguće je u jednom prilogu, bez obzira na njegov obim, nabrojati sva djela Mirsada Mirze Kurgaša zbog kojih je zavrijedio vječnost.
Besmrtni Lovćenski Tajnovidac za sva vremena ostavi nam misao kojom se od ljudi kakav je bio Mirza, a kakvih je premalo, na najbolji mogući način opraštamo: Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi!
