Piše: Slavko Klisić
Zašto bi ijedna odrasla osoba ikad
rekla "srećan rođendanko"?
Bože, samo nikad ne postanem ta neka
osoba koja tepa rođendanu...
********************************
Počeo mi je post, veli jedan, ne jedem
meso do Božića.
E, odgovara mu drugi, ali zato krv piješ
za sve pare...
*********************************
Kad je neko govno, vazda ga treba
pogledati u oči i reći mu da je govno!
Kad je nego dobar, treba reći da je
dobar. Za poštenog da je pošten, i tako
dalje.
Ali, ne volim splačine koje za nikoga
ništa lijepo nemaju da kažu, bez
ikakvog razloga. Kakva je to osoba koja
samo pljuje ostale zbog uspjeha,
pobjeda, pošteno zarađenog...?
A nikakva, ja ću vam reći!
**********************************
Elem, kakav smo to narod postali kad
smo od ispijanja vode iz iste boce, došli
do "neću to da nosim da mi se neko ne
sprda". Od onoga kad smo znojavi i
zagrljeni išli zajedno kućama, do toga
da ti je gadno da pružiš ruku nekome.
Znam mnogo cigana kojima su ruke
čistije nego ovima koji u odijelima
sjede po opštinama i skupštinama...
********************************
Znam da zvuči izlizano, ali naši đedovi
su dijelili sa komšijama i rođacima
slabijih mogućnosti kilo brašna ili
šaku soli. Roditelji su isto tako
dijelili sa onima koji nisu imali. A
opet sada smo postali takve guzice da u
izobilju svega u svoje stomake ubacimo
što više i zadovoljimo svoje guzice na
račun drugih i ne pitajući ima li neko
oko nas ručak da spremi sjutra đetetu. I
pored svog tog izobilja, imamo manje sada
nego ti siromasi tada... Manje duše. Manje
takta. Manje obzira. Manje obraza.
*********************************
Nema dobri moji, sve je ovo davno u
k....krasni pasalo i nema izgleda da
će biti išta bolje...