Saradnik na Fakultetu političkih nauka i bivši savjetnik predsjednika države Mladen Grgić izjavio je za „Dan“ da Vlada, po svemu sudeći, procjenjuje kako je trenutni nivo cijena goriva i dalje podnošljiv, te da bi eventualna intervencija države bila skuplja od tereta koji trenutno podnose građani i privreda.
Prema njegovim riječima, u izvršnoj vlasti očigledno smatraju da je fiskalno racionalnije da rast cijena energenata podnesu tržište i potrošači, umjesto da država reaguje smanjenjem akciza ili drugim mjerama koje bi direktno uticale na budžetske prihode.
Grgić je za „Dan“ kazao da bi određeno smanjenje akciza ipak moglo biti korisno, jer bi bar djelimično ublažilo pritisak na građane i privredu. Ipak, ističe da je Crna Gora prethodnih godina sprovela fiskalne reforme koje su javne finansije učinile prilično krutim i osjetljivim na spoljne ekonomske udare.
Kako objašnjava, najveći dio budžetskih izdataka danas čine takozvani mandatorni rashodi – penzije, plate u javnom sektoru i različita socijalna davanja. Zbog toga je, kako kaže, prostor za fiskalne manevre izuzetno ograničen.
On dodaje da ekonomski rezultati u ovom trenutku nisu na nivou očekivanja, što dodatno sužava mogućnosti Vlade da reaguje.
„Zbog toga vjerujem da se u Ministarstvu finansija prije svega nadaju nekom neočekivano boljem punjenju budžeta, umjesto smanjenju akciza, jer bi takav potez automatski značio i povećanje budžetskog deficita“, naveo je Grgić u izjavi za „Dan“.
Govoreći o najavama novog rasta cijena goriva, koji bi mogao uslediti već za dvije sedmice, on upozorava da je realno očekivati da će se to vremenom preliti i na druge cijene u ekonomiji.
Prema njegovim riječima, javnost je najčešće fokusirana isključivo na cijene goriva, ali su brojni drugi energenti i sirovine direktno povezani sa istim globalnim transportnim pravcima i tržišnim poremećajima.
Kao primjer navodi Ormuski moreuz, kroz koji prolazi značajan dio svjetske trgovine đubrivima i sirovinama za njihovu proizvodnju. Svako narušavanje stabilnosti u tom regionu, kako ističe, automatski se odražava na cijene poljoprivrednih ulaza.
Takođe ukazuje i na tržište tečnog gasa, koji je teže skladištiti i čije su rezerve ograničene, pa cijene brže reaguju na poremećaje u snabdijevanju.
Ukoliko ovakva situacija potraje, upozorava Grgić, rast cijena goriva mogao bi se preliti na mnogo širi spektar robe i usluga i izazvati nove inflatorne pritiske u ekonomiji.
On dodaje da će prvi i najdirektniji udar osjetiti transport i logistika, jer je gorivo jedan od osnovnih troškova u tim djelatnostima. Taj rast se, kako kaže, vrlo brzo prenosi na cijene robe u trgovini, jer skoro svaki proizvod koji stiže do potrošača uključuje i značajan transportni trošak.
Posebno su osjetljivi poljoprivreda, zbog troškova mehanizacije i đubriva, građevinarstvo zbog transporta materijala, kao i turizam i ugostiteljstvo koji zavise od transporta robe i kretanja turista.
Takođe, rast cijena goriva snažno pogađa i javni i privatni prevoz, gdje gorivo čini značajan dio ukupnih operativnih troškova.
Grgić upozorava da u praksi to znači lančani inflatorni efekat koji se vremenom prenosi na gotovo cijelu ekonomiju.