Crmničani: Crkva na Rumiji nije okupacija-Kosmet nas uči kuda vode zahtjevi za rušenje svetinja

 Udruženje Crmničana „13. jul“ oglasilo se povodom peticije kojom se traži rušenje crkve Svete Trojice na Rumiji, poručivši da se na ovakve inicijative mora odgovoriti razumom i odgovornošću, ali i jasnim upozorenjem da zahtjevi za uklanjanje bogomolja ne mogu donijeti ništa dobro Crnoj Gori.

Iz Udruženja posebno ukazuju na to što inicijativu, kako navode, pokreću i podržavaju politički predstavnici albanske zajednice. Prema njihovoj ocjeni, oni bi trebalo da budu svjesni da Rumija nije samo pitanje jednog objekta, već jedno od osjetljivih mjesta crnogorske istorije, tradicije i identiteta.

U saopštenju podsjećaju na iskustvo Kosova i Metohije. Navode da je britanski parlament 2009. godine, pozivajući se na podatke OEBS-a i UNMIK-a, saopštio da je od 1999. godine uništeno ili oštećeno 155 srpskih pravoslavnih crkava i manastira.

Prema tim podacima, tokom 1999. godine uništeno je ili oštećeno 76 crkava, dok je još 30 svetinja stradalo tokom martovskih nereda 2004. godine. Udruženje se poziva na podatke objavljene u britanskom parlamentarnom zapisu „Hansard“.

Kao noviji podatak navode i izjavu ministra kulture Srbije Nikole Selakovića, koji je rekao da je od 1999. godine na Kosovu i Metohiji uništeno 156 srpskih crkava i manastira.

Iz Udruženja ističu da, bez obzira na razlike u metodologiji i periodu na koji se procjene odnose, ostaje činjenica da je riječ o više od 150 pravoslavnih svetinja koje su poslije 1999. godine uništene ili teško oštećene.

Naglašavaju, međutim, da ovaj primjer ne koriste kao argument protiv bilo kog naroda, već kao upozorenje protiv politike u kojoj se rušenje tuđe svetinje predstavlja kao legitiman način „oslobađanja“ nekog prostora.

Udruženje zato postavlja pitanje šta bi se dogodilo kada bi, nakon peticije za rušenje pravoslavne crkve, neko pokrenuo inicijativu za rušenje džamije.

„Ako je prihvatljivo sakupljati potpise za rušenje pravoslavne crkve, šta će biti sjutra kada neko sakupi drugu hiljadu potpisa za rušenje džamije?“, pitaju iz Udruženja, dodajući da se time otvara pitanje da li bi tada isti oni koji danas podržavaju ovakvu peticiju tražili razum, toleranciju i suživot.

Poručuju da Crmničani neće pozivati na rušenje bilo čije bogomolje, ali da istovremeno neće ćutati kada se traži rušenje njihove.

Podsjećaju da se na ovim prostorima vijekovima živjelo sa komšijama različitih vjera i naroda i da je očuvanje mira jednako važno kao i očuvanje sopstvene tradicije.

Zbog toga, kako navode, ne prihvataju da se njihova istorija i tradicija proglašavaju okupacijom, niti da se pravoslavna crkva na Rumiji predstavlja kao nešto što treba „osloboditi“ njenim rušenjem.

Iz Udruženja dodaju da ih posebno zabrinjavaju sve učestaliji pokušaji, kako ocjenjuju, potiranja istorije, simbola i tradicije Crne Gore. Kao primjer navode i istupe pojedinih predstavnika takozvanih boračkih organizacija koji, kako tvrde, decenijama nakon istorijskih događaja sebi daju za pravo da određuju šta je crnogorsko, a šta nije.

Ipak, naglašavaju da njihov odgovor neće biti mržnja prema bilo kom narodu.

„Ako neko traži rušenje naše crkve, nećemo tražiti rušenje njegove džamije“, poručili su, ističući da u tome vide suštinsku razliku između svog pristupa i politika koje bi Crnu Goru mogle pretvoriti u prostor stalnih sukoba.

Od državnih institucija i političkih partija koje u svojim programima ističu zaštitu crkava, vjerskih zajednica, kulturnog nasljeđa i multivjerskog karaktera Crne Gore očekuju reakciju.

Njihovo ćutanje pred javnim zahtjevom za rušenje pravoslavne bogomolje, kako navode, zabrinjava.

Udruženje ističe da od institucija i političkih partija ne traži da stanu protiv bilo kog naroda ili vjere, već da se izjasne o principu da se u Crnoj Gori bogomolje ne ruše zato što pripadaju drugoj vjeri, narodu ili tradiciji.

Navode i da ne žele da vjeruju da bi se tragična praksa sa Kosova i Metohije mogla ponoviti u Crnoj Gori, ali da upravo zbog toga treba biti oprezan kada se pojave zahtjevi za rušenje pravoslavnih svetinja.

Ukoliko, kako poručuju, ne pobijede razum, odgovornost i poštovanje različitosti, niko ne može znati gdje bi se jednog dana mogli zaustaviti zahtjevi za „oslobađanjem“ Crne Gore od njene istorije.

Zato pozivaju inicijatore i potpisnike peticije da je povuku i shvate da se mir u Crnoj Gori ne gradi uklanjanjem bogomolja i prekrajanjem istorije.

„Rumija nije ničija okupacija. Rumija je dio Crne Gore“, poručili su.

Zaključuju da onaj ko pokušava da rušenjem tuđe svetinje „oslobađa“ Crnu Goru, zapravo je ne oslobađa, već je ponovo dijeli.

Iz Udruženja još jednom pozivaju na razum, ali i na oprez.

Poručuju da će Crmničani čuvati svoju istoriju, tradiciju i simbole, ali i mir sa komšijama, ističući da je to nasljeđe njihovih predaka.

„Ko danas traži da se ruši tuđe, mora da zna da je otvorio vrata pitanju: ko je sljedeći? Mi ta vrata ne želimo da otvorimo“, zaključuju iz Udruženja Crmničana „13. jul“.