Pokrenuta nova peticija za „Jadran“: Prije odluke o brodu treba odgovoriti i na pitanje prava Srbije

Nevladina organizacija „Miholjski zbor“ pokrenula je novu onlajn peticiju kojom se traži da školski brod „Jadran“ ostane u Crnoj Gori, odnosno da ne bude predat Hrvatskoj. Inicijativa dolazi u trenutku kada su pitanje statusa i vlasništva nad jedrenjakom ponovo u središtu odnosa Podgorice i Zagreba, ali i dok traju razgovori o otvorenim pitanjima dvije države.

U tekstu peticije „Miholjski zbor“ navodi da je, prema dokumentima na koje se pozivaju, poznato ko je naručio i finansirao izgradnju „Jadrana“, za koju je ratnu mornaricu bio namijenjen i kojoj je državi pripadao. Organizacija ističe i da je, prema njihovom tumačenju pravila o raspodjeli vojne imovine bivše zajedničke države, brod pripadao Crnoj Gori.

„Jadran“ je izgrađen 1933. godine u Hamburgu za potrebe Kraljevske mornarice Jugoslavije, a u Tivat je stigao u julu iste godine. U Flotnu listu Kraljevske mornarice Jugoslavije upisan je 19. avgusta 1933. godine. Od raspada Jugoslavije, međutim, njegov status postao je predmet spora između Crne Gore i Hrvatske. Hrvatska svoje zahtjeve, između ostalog, zasniva na činjenici da je prije raspada Jugoslavije matična luka broda bio Split, dok Crna Gora ukazuje na činjenicu da se „Jadran“ u vrijeme raspada države nalazio u Tivtu, gdje je ostao i nakon toga.

Pitanje je u 2026. godini dobilo i jasnu evropsku dimenziju. Hrvatski premijer Andrej Plenković je u junu, tokom samita EU i Zapadnog Balkana u Tivtu, među očekivanjima Zagreba od Podgorice naveo i povratak školskog broda „Jadran“. Uz to su navedena pitanja obeštećenja bivših logoraša iz Morinja, nestalih lica, procesuiranja ratnih zločina, imovinsko-pravnih pitanja hrvatskih porodica, spomen-ploče u Morinju, naziva bazena u Kotoru i granice na moru.

Hrvatska je istovremeno jasno saopštila da očekuje napredak u rješavanju tih pitanja u kontekstu daljeg napretka Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji. Hrvatski premijer je naveo da su za dalji napredak u pojedinim pregovaračkim poglavljima važna otvorena pitanja između dvije države. U julu je i hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova ponovilo da rješavanje tih pitanja smatra važnim za završnu fazu pristupnog procesa Crne Gore.

Upravo je takav pristup u Crnoj Gori izazvao različite reakcije. Dok Zagreb svoje stavove predstavlja kao otvorena bilateralna pitanja koja treba riješiti, dio crnogorske javnosti i nevladinog sektora to doživljava kao politički pritisak, a „Miholjski zbor“ je i ranije koristio znatno oštriji jezik govoreći o, kako su naveli, „ucjenjivačkoj politici“ susjedne države.

Nova peticija, stoga, nije izolovana akcija ove organizacije.

„Miholjski zbor“ je i ranije reagovao na pitanja koja su povezana sa odnosima Crne Gore i Hrvatske. U oktobru 2025. godine organizacija je najavljivala okupljanje u Morinju povodom dolaska tadašnjeg šefa hrvatske diplomatije Gordana Grlića Radmana na mjesto nekadašnjeg logora. Predsjednik NVO Zdravko Nišavić tada je potvrdio da je skup prijavljen za 10. oktobar, uz ograđivanje od informacija da će organizacija protestovati ranije, na dan posjete hrvatskog ministra.

Početkom 2026. godine „Miholjski zbor“ ponovo je reagovao na spor oko imena kotorskog bazena i pitanja odigravanja utakmice vaterpolo kluba „Primorac“ protiv dubrovačkog „Juga“. Organizacija je tada saopštila da se protivi, kako su naveli, pritiscima koji dolaze iz Hrvatske i pozvala na očuvanje „minimuma dostojanstva i časti“.

Najveća akcija do sada ipak je upravo peticija za „Jadran“. Ona je pokrenuta povodom 93. godišnjice upisa broda u Flotnu listu Kraljevske mornarice Jugoslavije, a pored internetskog potpisivanja organizovano je i prikupljanje potpisa na više lokacija širom Crne Gore. U Herceg Novom su, prema izvještajima lokalnih medija, peticiju podržale i različite političke i društvene strukture.

Međutim, u cijeloj priči postoji jedan važan element koji je u javnosti do sada ostajao u drugom planu.

Da li je spor oko „Jadrana“ zaista samo spor između Crne Gore i Hrvatske?

Na to pitanje je nedavno ukazao i „Barski portal“, objavljujući pravnu analizu advokata dr Gorana V. Đorđevića pod naslovom „Brod Jadran pripada Srbiji (pravni aspekt)?“.

U toj analizi iznesena je teza da se u raspravi o vlasništvu nad „Jadranom“ zanemaruje moguće pravo Srbije. Autor polazi od činjenice da je brod naručen za Kraljevsku mornaricu Jugoslavije, ali ukazuje i na istoriju njegovog finansiranja, kao i na pitanja imovine SRJ i nasljeđivanja vojne imovine nakon raspada zajedničke države.

U analizi se posebno ukazuje na to da je tokom postojanja Savezne Republike Jugoslavije vojna imovina tretirana kao imovina savezne države, te da pitanje raspodjele takve imovine između Srbije i Crne Gore nije, prema ovom tumačenju, u potpunosti riješeno.

To, međutim, nije stav koji je prihvaćen kao nesporna činjenica. Riječ je o pravnoj argumentaciji i tumačenju autora koje zaslužuje da bude dio javne rasprave, ali konačan status „Jadrana“ nije riješen na način koji bi eliminisao sva različita pravna tumačenja.

Da teza o interesu Srbije nije nastala tek nedavno pokazuju i raniji stručni tekstovi. Časopis „Odbrana“ Ministarstva odbrane Srbije je još 2006. godine, u tekstu o podjeli vojne imovine, pisao da je „Jadran“ nabavljen od ratnih reparacija koje je dobila Srbija poslije Prvog svjetskog rata i dobrovoljnih priloga članova „Jadranske straže“, uz ocjenu da je Srbija zainteresovana za brod koji je, prema tom izvoru, najvećim dijelom i kupila.

I drugi autori su ove godine otvorili isto pitanje. Advokat Goran V. Đorđević je u analizi objavljenoj u „Standardu“ naveo da status „Jadrana“ nakon raspada zajedničke države nije konačno riješen i da bi Srbija mogla imati pravni interes da se pitanje vlasništva otvori u skladu sa međunarodnim pravom.

Sa druge strane, u Crnoj Gori postoje istorijski i pravni argumenti kojima se brani stav da „Jadran“ pripada Crnoj Gori. Istoričar Vukota Vukotić je za RTCG iznio stav da, prema njegovom tumačenju sporazuma o sukcesiji, brod treba da bude crnogorski. Vlada Crne Gore je u maju ove godine formirala i komisiju za uređenje odnosa sa Hrvatskom povodom statusa školskog broda „Jadran“ kao kulturno-istorijskog i vojnog simbola države Crne Gore.

Tako se oko jednog jedrenjaka danas ukrštaju najmanje tri različita nivoa argumentacije: hrvatski zahtjev zasnovan na pitanjima nasljeđa i predratne matične luke, crnogorski stav zasnovan na činjenici da se brod zatekao u Tivtu i na tumačenju raspodjele imovine bivše Jugoslavije, te argumenti da u cijeloj priči ne treba zanemariti ni Srbiju i njeno moguće pravo ili imovinski interes.

Zbog toga se pitanje „Jadrana“ ne može svesti samo na to da li će jedan brod ostati u Tivtu ili otploviti u Split.

Ono otvara i pitanja o tome kako su nakon raspada Jugoslavije raspodijeljena vojna imovina i imovinska prava, šta je tačno obuhvaćeno sporazumima o sukcesiji, kakvu pravnu težinu ima činjenica gdje se brod zatekao 1991. godine, kakvo je značenje predratne matične luke, ali i ko je stvarni titular imovine koja je nastala u okviru nekadašnje jugoslovenske države.

Zato bi, prije bilo kakve konačne odluke, javnost imala interes da vidi kompletnu dokumentaciju: originalni ugovor o gradnji, dokumentaciju o finansiranju, status broda u različitim državnim zajednicama koje su postojale nakon 1945. godine, dokumentaciju o njegovom prelasku u sastav Vojske Jugoslavije i Vojske Srbije i Crne Gore, kao i sve akte koji se odnose na raspodjelu vojne imovine nakon raspada SFRJ i državne zajednice Srbija i Crna Gora.

U međuvremenu, „Miholjski zbor“ nastavlja sa prikupljanjem potpisa, a nova onlajn peticija ponovo je otvorila pitanje koje već godinama stoji između Tivta, Podgorice, Zagreba i, sada sve vidljivije, Beograda.

Jer, prije odgovora na pitanje „čiji je Jadran?“, očigledno je potrebno odgovoriti na još jedno: ko ima pravo da bude strana u raspravi o njegovom konačnom statusu?

U međuvremenu, potpisivanje peticije je moguće na sljedećem linku