Kako su Mrko(je)vići branili krst na Rumiji: Priča o tradiciji i odanosti

Na planini Rumiji, na oko 1593 metra nadmorske visine, vijekovima se održavao običaj nošenja krsta Sv. Jovana Vladimira na Trojičin dan. O ovom drevnom narodnom ritualu, koji spaja pobožnost i snagu zajednice, posvećeni su i redovi u monografiji "Crnogorsko primorje i Krajina" Andrije P. Jovićevića, poznatog etnologa, još 1922. godine.

Jovićević navodi da su mnogi pobožni poklonici, prilikom nošenja krsta na Rumiju, nosili na ramenu po jedan veći kamen i iznosili ga na vrh planine, tako da je danas na tom mjestu vidljiva velika gomila kamena (tu je sada obnovljena Crkva Svete Trojice, koju su Turci srušili 1571. godine – prim. red.). Ova praksa bila je izraz vjerske posvećenosti i ljudske odanosti starim običajima.

Ipak, uprkos duboko ukorijenjenom običaju, bilo je pokušaja da se on ukine. Jovićević biljži primjer iz 1885. godine kada su Mrkovići (Mrkojevići, prim.red), pod pritiskom vjerskih i muslimanskih političkih starješina, prestali izlaziti sa krstom na Rumiju.

Tada je crnogorski mitropolit Mitrofan naredio stanovnicima  Crmnice i podrumijskih mjesta (Seočanima, Krnjičanima i Šestanima) da u masi izađu na Rumiju na Trojičin dan kako bi uveličali svečanost.

Kada su za ovo čuli Mrkovići, u strahu za sveti krst, stotine momaka pošlo je pod oružjem uz krst na Rumiju, da ga, ako bude potrebno, brane.

Ova priča svjedoči ne samo o snazi vjerskih i narodnih tradicija na primorju, već i o tome koliko je narod bio odan svojim običajima i spreman da ih sačuva od ugrožavanja, podsjetili su administratori Facebook stranice „Društvo ljubitelja istorije“.

Krst nad kojim je, kako se vjeruje, glavu izgubio prvi svetac u rodu srpskom - Sveti Jovan Vladimir 1016 godine, star je preko hiljadu godina i čuva se u porodici Andrović iz Veljih Mikulića već oko sedam vjekova.