Srpska nacionalna pripadnost barskog nadbiskupa dr Nikole Dobrečića nikada nije bila upitna — kao što to, uostalom, u ono doba nije bila ni kod bilo kog drugog stanovnika Crne Gore, bez obzira na vjeroispovijest. Bili su to Srbi, pravoslavni, katolici i muslimani, jednog istog roda i jezika, iste istorijske svijesti i nacionalnog osjećaja. Izuzetak su činili jedino Arnauti, odnosno Arbanasi, kako su se tada izjašnjavali preci današnjih Albanaca.
U takvom duhu zajedništva, u Baru je 1925. godine gost bio kralj Aleksandar. Evo šta mu je rekao barski nadbiskup Nikola Dobrečić, koji je bio oduvijek deklarisani Srbin, iako katolik.
(Iz knjige „Događaji i ličnosti – Bar kroz vjekove“ – Nikola Mićov Masoničić)
„1925. 22. septembra kralj Aleksandar I Karađorđević posjetio je Bar i tom prilikom bio gost kod arcibiskupa barskog doktora Nikole Dobrečića u njegovoj staroj rezidenciji u Gretvi kod Starog Bara. Tada mu je Dobrečić, pokazujući oronulu rezidenciju, rekao:
‘Veličanstvo vidite gdje živi Primas srpski.’
Na ručku priređenom u čast kraljevskog para Dobrečić je održao jedan patetično rodoljubiv govor kroz koji je ukazao kralju na ekonomski položaj arcibiskupije Bara i Crne Gore. Između ostalog, tada je rekao:
‘Pozdravlja Vas vjekovnom slavom ovjenčana Srpska primasija koja je igrala veliku i častnu ulogu u razvitku i oslobođenju srpskog naroda, koja je po svjedočanstvu savremenih istoričara bila najveći sjaj i vrhunac Srba i srpske crkve... očekujemo od Vašeg veličanstva svoj nekadašnji sjaj, prosvjetu, napredak i blagostanje’, naglašavajući, ‘da Crna Gora nema ni zlata ni dragog kamenja ali je ipak najbogatija dušom, srcem, slavom, viteškim tradicijama, dobrim glasom i svijetlom istorijom, neizmjernim zaslugama za oslobođenje našega naroda’... ‘i da je sve to žrtvovala na oltar našeg ujedinjenja’.
Dobrečić je inače više puta bio gost kralja Aleksandra u Beogradu, a bio je gost i na ženidbi kraljevoj 1922. godine.“