I ove godine, barski maturanti Gimnazije „Niko Rolović“ pokazali su da dostojan kraj školovanja nije samo u svečanim odijelima i maturskim žurkama – već u pjesmi koja zbori o porijeklu, o časti, o korijenu. Nastavljena je tradicija koja već postaje ozbiljna poruka – poruka ljubavi prema svome rodu, svojoj vjeri, svojoj suštini i svetoj zemlji – Kosovu i Metohiji.
Uz pjesme mladosti, orila se pred najznačajnijom srednjoškolskom ustanovom grada pod Rumijom i nezvanična himna Crne Gore – „Veseli se, srpski rode“, koju pjeva rođena Baranka, Danica Crnogorčević. Njen glas, koji je budio uspavanu dušu i kod starijih generacija, sada je pokrenuo i novu – mladost koja ne pristaje na nametnutu amneziju i ideološku oluju. Mladost koja zna ko je, šta je i odakle je.
Kroz video zapise koji su se juče masovno dijelili društvenim mrežama, moglo se čuti klicanje srpskom Kosovu i Metohiji, vidjeti ponosna lica, srca puna i poruka jasna – Bar još diše srpski i rodoljubivo, i to glasno! Uprkos tišini institucija, upornim pokušajima kulturnog prekrajanja i dukljanske histerije, srpska riječ i pjesma zvone i na ovom dijelu naše obale.
Ujedno, ovo nije bio samo maturski trenutak – već i čin podrške. I to glasne, iskrene i bratske – maturantima u Kosovskoj Mitrovici, u Zubinom Potoku, u Gračanici i Štrpcu – mladim Srbima kojima dželati danas zabranjuju i da se raduju. Njih dave, kao što su davili Luku Perića, o čemu je i Barski portal pisao ovih dana. A naša djeca u Baru – pjevaju u njegovo ime, u njihovo ime, u ime svih koji nose krst biti Srbin u vremenima kad je to podvig.
Poruka je poslata. Jasna kao dan. Iz Bara – grada koji pamti, ali i grada koji čeka da se probudi. Da opet bude bastion srpske misli i slobode, a ne feud ispranog duha i lažnog evropejstva.
Bar nije zaboravio. Mladi su nas podsjetili.
Sada je red na ostale.