Danas je u selu Dupilo u Crmnici služen tradicionalni parastos za poginule pretke koji su prije 324 godine položili živote u borbi za odbranu svojih ognjišta i vjere. Ovaj pomen i sjećanje na ratnike iz Dupila već decenijama predstavljaju jedan od najdirljivijih primjera lokalnog očuvanja istorijske svijesti i sećanja na žrtvu predaka.
Tvrđava Besac kod Virpazara, koja dominira nad Crmničkim poljem i danas stoji kao istorijski podsjetnik - bila je scena brojnih okršaja između domaćeg stanovništva i okupacionih osmanlijskih snaga. Tvrđava je podignuta od strane Turaka u 1478. godini i bila je u posjedu Osmanlija do kraja njihove vlasti u ovom dijelu Crne Gore. Krajem 17. i početkom 18. vijeka Besac su zauzeli Crnogorci, kada je pretrpio značajna oštećenja u sukobima, a ta borbena prošlost postala je dio narodne tradicije i epskog pamćenja naroda ovog kraja.
Lokalni usmeni odaci, svjedoče kako su Dupiljani pod komandom kneza Nikole prvi dan Božića organizovali napad na utvrđenje Besac, u kontekstu dugotrajnih sukoba Crnogoraca sa osmanlijskom vojskom, koja je tada imala značajnije resurse i opremu. Tvrđava je nakon žestokog otpora srušena, a prema narodnoj tradiciji, mnogi mladići iz Dupila dali su svoje živote u tim borbama. Tada je 72 mladića izgubilo živote braneći svoje selo, a pošto nije bilo moguće izvršiti uobičajene sahrane, njihovi posmrtni ostaci su, kako usmeno predanje kaže, sahranjivani u svega nekoliko grobnica .
U znak sjećanja na ovu istorijsku bitku, sveštenici Sprske pravoslavne crkve u prisustvu potomaka poginulih ratnika svake godine služe parastos u Crkvi sv. Arhangela Mihaila, gdje se čuvaju i posmrtni ostaci ovih junaka. Ovaj običaj čin je dubokog poštovanja prema prethodnim pokoljenjima čija je žrtva, po narodnoj pameti, bila u službi odbrane pravoslavne vjere i slobode svojih kuća i zemlje.
Besac (često nazivan i „kapija Crmnice“) ima svoje mjesto u usmenoj tradiciji i u narodnoj literaturi. Po jednoj od ploča podignutih kod utvrđenja nalazi se i stih iz poznatog dijela „Gorski vijenac“ Petra II Petrovića Njegoša, koji govori o pobjedi nad Turcima i razaranju Besaca, što je danas podsjetnik na one koji su se suprotstavili okupatoru.
Ovaj parastos u Dupilu, koji okuplja potomke, mještane i goste iz okolnih krajeva, predstavlja živu niti povezanosti prošlosti i sadašnjosti. On opominje da se sjećanje na pretke ne mjeri samo kao muzejski eksponat, već kao aktivna duhovna i kulturna tradicija koja i dalje obogaćuje identitet Crmnice i njenih ljudi. Među prisutnima na parastosu bio je i poslanik Dejan Đurović, takođe Dupiljanin.