Svjetski dan izbjeglica: Ljudi nisu brojke, već sudbine koje čekaju pravdu - Crna Gora i dalje teško diskriminiše prognana lica

Savez udruženja raseljenih, izbjeglih i prognanih u Crnoj Gori – Podgorica, povodom Svjetskog dana izbjeglica koji se obilježava 20. juna, upozorava na, kako navode, i dalje težak i „ponižavajući položaj u kojem se i danas nalaze hiljade raseljenih i izbjeglih lica sa Kosova i Metohije, iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske“.

U saopštenju se ističe da će Savez ovaj datum obilježiti „nizom aktivnosti, razgovora sa porodicama raseljenih i izbjeglih lica, kao i dodjelom pomoći najugroženijim porodicama“, uz poruku da se iza statistike nalaze „ljudi, porodice i sudbine koje već tri decenije čekaju pravdu“.

Posebno naglašavaju da je neophodno da državne institucije omoguće „sticanje crnogorskog državljanstva bez uslovljavanja odricanjem od državljanstva država porijekla“.

Kako se navodi, „prošlo je više od trideset godina od progona Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i više od 27 godina od egzodusa Srba, Crnogoraca i Roma sa Kosova i Metohije“, ali da „veliki broj tih ljudi i dalje živi u pravnoj nesigurnosti i statusu koji ih u potpunosti tretira kao strance“.

Savez ocjenjuje da Svjetski dan izbjeglica „nije dan za protokolarne poruke i prazne riječi“, već prilika da se govori o „nepravdi koja traje decenijama“, ističući da su to ljudi koji su „ovdje došli spasavajući gole živote, podigli porodice, školovali djecu, radili i stvarali, a koje sistem i dalje tretira kao strance“.

Ukazuje se i na, kako navode, jaz između priča o integraciji i stvarnosti, jer se ljudima „uskraćuje osnovno pravo da postanu ravnopravni građani zemlje u kojoj žive“, dok im se nude „pravne akrobacije i takozvani specijalni statusi“.

Posebno se naglašava da je „apsurdno da djeca rođena u Crnoj Gori i koja nikada nijesu živjela nigdje drugo i dalje budu tretirana kao stranci“.

Kada je riječ o raseljenima sa Kosova i Metohije, Savez ističe da među njima ima mnogo onih koji vode porijeklo iz Crne Gore, te da su se „danas, nakon progona, vratili u zemlju svojih predaka, a država im poručuje da su stranci“, što se ocjenjuje kao „ne samo pravni problem, već i duboko moralno pitanje“.

Savez posebno ukazuje da je „nemogućnost povratka u mjesta porijekla jedna od najtežih posljedica ratova i etničkih čišćenja“, naglašavajući da su na Kosovu i Metohiji „bezbjednosni uslovi, uzurpacija imovine i institucionalna diskriminacija“ i dalje prepreka održivom povratku, dok u Hrvatskoj i BiH mnogi „ni nakon tri decenije nijesu uspjeli da povrate imovinu i stečena prava“.

Ključni zahtjev odnosi se na uslov da se raseljeni moraju odreći državljanstva zemalja porijekla kako bi dobili crnogorsko državljanstvo, što Savez naziva „nepravednim i neprihvatljivim uslovom“.

U saopštenju se ističe: „Zato tražimo da Crna Gora omogući državljanstvo bez odricanja od matičnih državljanstava“, uz obrazloženje da bi ljudi u suprotnom izgubili „pravo na imovinu, penzije, nasljedstvo i druga stečena prava“.

Savez podsjeća i na slučaj izbjeglica iz Vrake, gdje je država donijela „lex specialis“ i omogućila državljanstvo bez odricanja od albanskog, pa postavlja pitanje: „Zašto isti model nije moguć i za raseljene sa Kosova i Metohije, iz BiH i Hrvatske?“

Na kraju se navodi da u Crnoj Gori živi oko 11.000 raseljenih i izbjeglih lica, te da oni „ne traže privilegije, već pravo na dostojanstvo, jednakost i sigurnost“, uz poruku da „njihova djeca prestanu biti stranci u zemlji u kojoj su rođena“.

Savez poziva Vladu, Skupštinu, ministarstva i međunarodne institucije da „konačno pristupe rješavanju ovog pitanja“, uz zaključak da Svjetski dan izbjeglica mora biti podsjetnik da „iza svake izbjegličke priče stoji ljudsko dostojanstvo koje ne smije biti predmet političkih kalkulacija“.