Banović ponovo traži olimpijski bazen za Bar: „Idejni projekat je prevara, sačuvajmo Šušanj od dalje gradnje“

Na adresu najviših državnih i lokalnih funkcionera stigla je inicijativa mr sc. Miodraga Banovića, višedecenijsko društveno-političkog i sportskog djelatnika, ali i EKO ambasadora Opštine Bar, koji od nadležnih traži da se ozbiljno preispita planirana lokacija za izgradnju olimpijskog bazena u Baru i da se, umjesto prostora koji je sada predviđen idejnim projektom, bazen gradi na lokalitetu nekadašnjeg kampa u Šušanju.

Banović se obratio predsjedniku Vlade Crne Gore Milojku Spajiću, ministrima Damjanu Ćulafiću, Slavenu Radunoviću, Niku Đelošaju i Vladimiru Jokoviću, predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću, predsjedniku Skupštine opštine Bar Branislavu Neneziću, odbornicima SO Bar izabranim od 2024. godine, direktorima opštinskih javnih preduzeća, ali i svim drugim odgovornima za budući razvoj grada.

Njegova poruka je nedvosmislena – Baru je potreban olimpijski bazen, ali smatra da sadašnje rješenje i prikaz lokacije u idejnom projektu ne odgovara stvarnom stanju na terenu.

Banović posebno ukazuje na, kako tvrdi, razliku između onoga što je prikazano na skici idejnog projekta i stvarnog okruženja planirane lokacije. Dok su na prikazu oko bazena predstavljene zelene površine, on tvrdi da se na terenu nalaze soliteri i druge građevine, zbog čega smatra da javnost mora dobiti potpunu i preciznu sliku o tome gdje bi objekat zaista bio izgrađen i kakve bi posljedice takav zahvat imao na prostor.

Zbog toga Banović traži da se, prije nego što bude kasno, zaštiti prostor nekadašnjeg kampa u Šušanju i upravo na toj lokaciji planira izgradnja olimpijskog bazena.

Prema njegovom predlogu, izgradnja bazena u tom dijelu grada ne bi predstavljala samo sportski projekat, već i priliku da se jedan od zapuštenih prostora uredi, očisti i privede namjeni. On ukazuje na postojanje smetlišta, zapuštenih površina i, kako navodi, potencijalnih izvora zaraze, smatrajući da bi izgradnja sportskog kompleksa mogla istovremeno da označi početak sveobuhvatnog uređenja tog dijela Šušnja i njegovog prilaza centru Bara.

Banović u dopisu podsjeća da njegova inicijativa nije od juče. Naprotiv, tvrdi da se za izgradnju olimpijskog bazena u Baru zalaže decenijama, a kao jedan od najvažnijih argumenata navodi tridesetogodišnji period organizacije Međunarodnog plivačkog maratona „Kup obale Montenegra“, koji je sa saradnicima organizovao od 1980. do 2009. godine.

Tokom svih tih godina, kako navodi, na javnim raspravama u SO Bar pokretao je pitanje izgradnje bazena, ali je nailazio na administrativne i planske prepreke.

Posebno izdvaja situacije u kojima mu je, prema njegovim riječima, odgovarano da važeći PUP ne predviđa izgradnju olimpijskog bazena na predloženom prostoru. Kada bi zatražio da se planski dokument promijeni, dobijao je odgovor: „Promijeni ti PUP“.

Kasnije je, kako navodi, kao argument čuo da su u pitanju privatne parcele, na šta je predlagao da se, ukoliko je riječ o objektu od posebnog društvenog interesa, razmotri eksproprijacija zemljišta, kao što je to rađeno prilikom izgradnje drugih objekata od javnog značaja.

Uprkos brojnim inicijativama, kaže Banović, godinama se nije pomjerilo sa mrtve tačke.

On posebno podsjeća na događaj iz 2009. godine, kada je povodom jubilarnog, 30. Plivačkog maratona, 8. jula u Sali Opštine Bar organizovao javni skup posvećen temi „Društveno-ekonomska opravdanost izgradnje olimpijskog bazena u Baru“.

Cilj skupa bio je, kako navodi, da se upravo tog dana pokrene konkretna priča o izgradnji bazena na prostoru „Kampa“ u Šušanju, a skupu su, prema njegovim navodima, prisustvovali predstavnici odborničkih klubova SO Bar, država učesnica plivačkog maratona, Plivačkog i vaterpolo saveza Crne Gore, Olimpijskog komiteta Crne Gore i Ministarstva sporta.

Inicijativa je, kako navodi Banović, u početku dobila pozitivne ocjene, ali je atmosfera naglo narušena nakon političke rasprave koja je izbila oko pitanja da li su odbornici čestitali sportistima Srbije osvojene zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u vaterpolu, kao i plivačici Nađi Higl na osvojenoj zlatnoj medalji u plivanju.

Polemika je, prema njegovom svjedočenju, prerasla u žestoku raspravu i prekinula razgovor o samoj opravdanosti izgradnje bazena.

Banović navodi i da je nakon toga obaviješten da je njemu i Š. N. zabranjeno učešće u organizaciji Plivačkog maratona, uz obrazloženje da organizuje političke skupove. Njegov odgovor, kako ga citira u dopisu, bio je da maratona organizuje već 30 godina bez podrške Opštine i da mu podrška nije potrebna ni tada, uz ocjenu da je predstavnike Opštine pozvao zbog javnosti i želje da se uključe u organizaciju.

Sam 30. Plivački maraton održan je narednog dana, 9. avgusta, a Banović podsjeća da su tada, kako navodi, oboreni rekordi i da su u obezbjeđivanju manifestacije učestvovali brojni subjekti – Barani sa svojim čamcima, Uprava pomorske sigurnosti, policijsko i vojno plovilo, remorker „Luke Bar“, pilotin, brodovi Mornarice Vojske Crne Gore i helikopter VCG.

Poslije svega toga, Banović danas postavlja isto pitanje koje je, kako tvrdi, postavljao decenijama: zašto Bar, grad sa dugom plivačkom tradicijom i pomorskim identitetom, još nema olimpijski bazen?

Njegov stav je da se ovaj projekat ne smije posmatrati isključivo kroz prizmu izgradnje jednog sportskog objekta, već kao pitanje ukupnog urbanističkog i turističkog razvoja Bara.

Uređenje prostora nekadašnjeg kampa u Šušnju, izgradnja bazena, ozelenjavanje i komunalno uređenje tog dijela grada, smatra Banović, mogli bi da stvore novu urbanu cjelinu i doprinesu turističkoj ponudi Bara.

Zato od državnih i lokalnih vlasti traži da ne dozvole da, kako ocjenjuje, loše izabrana lokacija trajno odredi budućnost jednog važnog sportskog projekta.

Njegova poruka nadležnima je da imaju priliku da konačno riješe pitanje o kojem se u Baru govori decenijama, ali da to moraju uraditi promišljeno, transparentno i u interesu grada.

„Treba da se sačuva ovaj dio Bara od uništenja, prije nego bude kasno“, poručio je Banović, uz ocjenu da bi olimpijski bazen na prostoru nekadašnjeg kampa u Šušnju mogao biti mnogo više od sportskog objekta – mogao bi da bude početak uređenja jednog od zapuštenih gradskih prostora i novi sadržaj koji bi Baru podigao sportski i turistički rejting.

Njegovo obraćanje je ujednpo podsjećanje da se o istoj ideji u ovom gradu govori decenijama i pitanje da li će aktuelna generacija donosilaca odluka konačno imati volje da je pretvori u stvarnost – ali na lokaciji za koju predlagač smatra da ima i prostorni i razvojni smisao.