Bivši radnici „Primorke“ ogorčeni: „Za vrijeme Mila smo protestovali, sada ne možemo“

Priča o bivšim radnicima barske „Primorke“, njihovim neisplaćenim potraživanjima i godinama čekanja na pravdu ponovo je u centru pažnje. Ovoga puta, međutim, ne zbog novog obećanja ili rješavanja njihovih problema, već zbog odluke kojom im je onemogućeno da održe prijavljeni protest.

Kako su saopštili bivši radnici „Primorke“, protest koji su namjeravali da održe sjutra (subota) otkazan je rješenjem Centra bezbjednosti Bar.

Za ljude koji godinama pokušavaju da skrenu pažnju javnosti na svoj položaj, ova odluka predstavlja novi udarac. Posebno zbog toga što, kako tvrde, ni tokom perioda vlasti Mila Đukanovića nijesu bili spriječeni da protestuju.

„Ne dozvoljava nam se da protestujemo. Još uvijek nam nije jasno po čijem naređenju je ovo urađeno, ali jedno je sigurno – zahvaljujući ovom režimu, onaj prošli koji nas je opljačkao može mirno da spava“, poručili su bivši radnici.

Oni podsjećaju da su se o problemu „Primorke“ godinama oglašavali, upozoravali na, kako tvrde, brojne nepravilnosti i tražili odgovore institucija. Upravo je „Barski portal“ u više navrata pisao o njihovim zahtjevima, protestima i nezadovoljstvu zbog činjenice da ljudi koji su svoj radni vijek proveli u nekadašnjem barskom privrednom gigantu i dalje čekaju da se njihova prava konačno riješe.

Za bivše radnike, „Primorka“ nije samo naziv jedne fabrike. To je priča o stotinama porodica, radnim mjestima koja su nekada značila sigurnost, ali i o sistemu za koji smatraju da ih je ostavio bez onoga što im pripada.

Posljednjih godina njihova borba ponovo je dobila na intenzitetu. Najavljivali su protest, tražili odgovornost i insistirali da se ispitaju okolnosti pod kojima je kompanija završila u stečaju, kao i postupci različitih državnih institucija koje su u tom procesu imale svoje nadležnosti.

Bivši radnici sada iznose i veoma ozbiljne optužbe na račun više nekadašnjih državnih funkcionera i službenika. Oni tvrde da posjeduju dokaze koji, po njihovom mišljenju, ukazuju na odgovornost bivšeg premijera Mila Đukanovića, nekadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića, tadašnjeg predsjednika Privrednog suda, stečajnog upravnika Žarka Ostojića, kao i više predstavnika tužilaštva i državne administracije.

Ove tvrdnje bivših radnika predstavljaju njihove navode i zahtijevaju provjeru nadležnih institucija. Upravo zato, smatraju oni, njihova pitanja ne bi trebalo zabranjivati, već konačno institucionalno razjasniti.

„Protestovali smo i u vrijeme režima Mila Đukanovića, ali nam nikada to pravo nisu branili“, poručuju.

A onda dolazi rečenica koja možda najbolje opisuje njihov osjećaj razočaranja:

„Sada kada Mila nema, on je očigledno još jači, jer novi režim ga štiti bolje nego što je on to sam za sebe radio.“

To je, prije svega, politička ocjena bivših radnika, ali i pitanje koje neminovno otvara odluka o zabrani protesta: ako je Crna Gora promijenila vlast i ako su obećane institucije koje će raditi drugačije, zašto ljudi koji godinama traže odgovore ponovo ostaju pred zatvorenim vratima?

Suština njihove priče, međutim, nije samo u jednom protestu.

Njihov problem nije nastao juče, niti je počeo dolaskom sadašnje vlasti. Oni već godinama traže da se utvrdi šta se dešavalo sa „Primorkom“, ko je donosio odluke, ko je od njih imao koristi i zašto su radnici na kraju ostali bez onoga što smatraju da su zaradili.

I tu se priča vraća na početak.

Vlast se promijenila. Funkcioneri su se promijenili. Političke parole su se promijenile. Ali za bivše radnike „Primorke“ jedno ostaje isto – čekanje.

Ovoga puta, međutim, čekaju i odgovor na jednostavno pitanje: ko je odlučio da ne smiju da protestuju i zašto?

Jer ako za njih nema novca, nema odgovora i nema pravde, ne bi smjelo da bude ni zabrane da o tome govore.