Crnogorski izvoz u Rusiju, nekada perspektivno i profitabilno tržište, srušio se za više od 97% u posljednjih deset godina, pokazuju najnoviji podaci iz 2023. i početka 2025. godine. Sankcije, kontramjere, prekid logističkih kanala i geopolitička napetost gotovo su izbrisali ekonomske tokove između dvije države.
U 2013. godini, posljednjoj prije uvođenja sankcija, ukupan crnogorski izvoz u Rusku Federaciju iznosio je oko 6 miliona eura. Glavni izvozni proizvodi bili su vino, alkoholna pića, voda i određeni prehrambeni artikli, a kompanija „Plantaže“ činila je preko 60% ukupnog izvoza.
Međutim, deset godina kasnije, 2023. godine, izvoz je pao na samo 193.700 američkih dolara, odnosno oko 176.000 eura – pad veći od 33 puta. Taj podatak ne označava samo statistički šok, već i suštinsku promjenu u ekonomskoj realnosti Crne Gore.
Blagi oporavak u 2025. – ali daleko od starog nivoa
Podaci za prva četiri mjeseca 2025. godine (januar–april) pokazuju blagi oporavak: vrijednost izvoza porasla je na 488.405 eura. No, u poređenju sa 2013, kada je mjesečni izvoz u prosjeku iznosio 500.000 eura, i ovaj oporavak djeluje više kao tehnička oscilacija nego povratak na staro tržište.
Pitanje je i koliko je ovakav izvoz održiv, s obzirom na složene birokratske prepreke, sankcije, ruske devizne restrikcije i zabranu uvoza proizvoda iz „neprijateljskih“ zemalja – među kojima je i Crna Gora.
Plantaže i izgubljeni milioni
Među kompanijama koje su najviše stradale u ovom raskidu sa ruskim tržištem, Plantaže su bez konkurencije.
Do 2013, rusko tržište je predstavljalo ključnu tačku izvozne strategije najveće crnogorske vinarske kuće. Godišnji izvoz vina u Rusiju iznosio je više od 2 miliona litara, što je kompaniji donosilo oko 4 do 5 miliona eura godišnje prihoda.
Nakon sankcija, izvoz je drastično pao, a 2023. godine gotovo da nije postojao. Plantaže su izgubile i direktne ugovore sa distributerima, i status prepoznatljivog brenda u Rusiji, a povratak na tržište bi zahtijevao novi početak.
Osim izgubljenih prihoda, Plantaže su se suočile sa viškom zaliha, smanjenom likvidnošću i dugovima. Prema finansijskim izvještajima, od 2014. do 2023. akumulirani gubitak zbog gubitka ruskog tržišta procjenjuje se na preko 20 miliona eura, uz smanjenje broja izvoznih destinacija i pada prodaje uopšte.
Pokušaji da se nadomjesti gubitak Rusije ulaskom na tržišta Azije, Amerike ili Zapadne Evrope nijesu dali očekivane rezultate. Između ostalog, Crna Gora nema bilateralne trgovinske sporazume sa tim zemljama, niti robusnu izvoznu diplomatiju koja bi podržala takve iskorake.
Zašto Crna Gora nije tražila kompenzaciju iz Brisela?
Za razliku od pojedinih država EU, poput Poljske ili Francuske, koje su tražile i dobile stotine miliona eura pomoći zbog gubitka ruskih tržišta za jabuke, meso, mliječne proizvode i vino, Crna Gora nikada nije zvanično tražila ekonomsku podršku za gubitke usljed sankcija.
Iako je zemlja u potpunosti uskladila svoju spoljnu politiku sa EU – što je jedan od ključnih kriterijuma u pregovorima o pristupanju – u Briselu nije otvoreno pitanje kompenzacija za pretrpljene štete.
Time je Crna Gora odigrala bez presedana lojalan potez, ali bez kalkulacije troškova i bez prateće strategije ekonomske diplomatije.
Kada politika dođe na naplatu
Crna Gora je, u političkom smislu, jasno i čvrsto stala uz evropske i evroatlantske partnere. Međutim, cijena te lojalnosti – u obliku izgubljenog izvoza, potopljenih vina, praznih hotela i ugašenih avio-linija – nije adekvatno tretirana, ni interno ni eksterno.
Slučaj Plantaža jasno pokazuje da ekonomski sektor ne može da nosi teret geopolitičkih odluka bez sistemske podrške države i partnera.
Sa izvozom koji se tek simbolično oporavlja, a nekadašnjim stubovima privrede u krizi, otvara se pitanje:
Ima li Crna Gora plan kako nadoknaditi izgubljeno – i još važnije, da li zna kako da to traži?
Izvor: Biznis CG
