Maljevik je najskuplja rana Bara – 75 miliona evra uloženo, a ni ašov nije zaboden: Ko je odgovoran?

Kada je predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević prije nekoliko dana na konferenciji RE u Budvi kazao da je Bar „grad propuštenih šansi“, mnogi su se s pravom zapitali ko je odgovoran za te propuštene šanse i ko je pune tri decenije upravljao i državom, i ko još uvijek upravlja Barom.

Najbolji i najskuplji primjer te politike svakako je projekat „Maljevik“, koji je od simbola razvoja postao simbol administrativnog haosa, političkih igara, sumnjivih odluka i moguće višemilionske štete po državu i građane.

Još 2007. godine investitor „Sonuba Montenegro“ kupio je zemljište u Maljeviku za čak 32,5 miliona evra. Prema ugovoru i planovima, na tom prostoru trebalo je da nikne luksuzni turistički kompleks vrijedan najmanje pola milijarde evra, jedna od najvećih investicija na crnogorskom primorju.

Danas, skoro dvije decenije kasnije, rezultat je poražavajući – investitor tvrdi da je u projekat uloženo skoro 75 miliona evra, da su plaćene komunalije, porezi, zakup morskog dobra, projektna dokumentacija i brojne druge obaveze, a na terenu nije zaboden ni jedan jedini ašov.

U međuvremenu su se mijenjale vlade, ministri, direktori, prostorni planovi i političke garniture, ali je jedna stvar ostala ista – DPS je gotovo cijeli period bio ključni nosilac vlasti na državnom nivou, dok je i danas vlast u Baru pod kontrolom DPS-a.

Zato je logično pitanje: ako je Maljevik zaista „propuštena šansa“, ko je tu šansu propustio?

Raičević danas govori o nedostatku povjerenja i hrabrosti države da realizuje velike projekte. Ali upravo je politička struktura kojoj pripada njegova partija godinama upravljala procesima koji su doveli do današnjeg stanja.

Posebno zabrinjava činjenica da je 2021. godine, odlukom tadašnjeg Ministarstva ekologije, prostor Maljevika obuhvaćen zaštićenim područjem Parka prirode „Katič“. Prema navodima investitora, to je učinjeno bez njegovog znanja i bez zakonski propisanog obavještavanja vlasnika zemljišta.

Još je čudnije što je u dokumentaciji za javnu raspravu kao vlasnik pojedinih parcela navedena Opština Bar, iako je zemljište godinama ranije prodato privatnom investitoru.

Kako je moguće da niko nije uočio takvu grešku?

Kako je moguće da lokalna uprava nije reagovala?

Kako je moguće da se granice zaštićenog područja baš na tom mjestu pomjere prema kopnu i obuhvate privatnu investiciju od pola milijarde evra?

I konačno – da li je riječ o administrativnom propustu ili o nečemu mnogo ozbiljnijem?

Upravo zbog tih pitanja slučaj Maljevik stigao je i do Vrhovnog državnog tužilaštva, a krajem prošle godine pokrenuta je inicijativa za kontrolno saslušanje pred skupštinskim Odborom za turizam.

Investitor je upozorio da bi cijeli slučaj mogao završiti pred međunarodnom arbitražom i da bi eventualna šteta koju bi Crna Gora mogla plaćati bila mjerena stotinama miliona evra.

To više nije samo pitanje jednog turističkog kompleksa.

To je pitanje odgovornosti prema građanima Bara i svim poreskim obveznicima.

Ako je investitor zaista uložio 75 miliona evra, ako je platio 20 miliona evra komunalija Opštini Bar, ako je država projekat proglasila projektom od državnog interesa, a nakon toga administrativnim odlukama onemogućila njegovu realizaciju, onda javnost ima pravo da zna ko je donio takve odluke i zbog čega.

Jer nije sporno da prirodu treba štititi.

Nije sporno ni da svaki investitor mora poštovati zakone.

Ali je sporno ako se pravila mijenjaju nakon što su ugovori potpisani, novac uplaćen i obaveze ispunjene.

Zato Maljevik danas nije samo priča o jednom hotelskom kompleksu.

To je priča o gotovo dvadeset godina političkog upravljanja Barom i Crnom Gorom.

To je priča o tome kako su milioni evra nestali u lavirintu institucija.

To je priča o tome zašto Bar i dalje čeka investiciju koja je mogla promijeniti lice grada.

I to je priča na koju građani još uvijek nisu dobili odgovor.