Pomoćni vojni tanker „Sipa“ koji je godinama bio vezan u vojnom dijelu Luke Bar, prodat je za duplo manje od procijenjene vrijednosti i biće isječen upravo u Baru, uz blagoslov nadležnih. Dok institucije ćute, postavlja se i logično pitanje – da li se neko „omastio“ na račun građana, s obzirom na ogromnu razliku između stvarne i postignute cijene?
Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu ministar Dragan Krapović, prodalo je podgoričkoj firmi „Inter Trejd“ nekadašnji vojni pomoćni tanker PN-27 „Sipa“ za 40.235 evra sa PDV-om. Brod je u srijedu napustio svoj decenijski vez u vojnom dijelu Luke Bar, a sudbina mu je već zapečaćena – biće isječen na dijelu priobalja Luke Bar poznatom kao Volujica, gdje je predviđena kasacija brodova.
U izjavi za „Vijesti“, iz Ministarstva je saopšteno da je tanker prodat „u viđenom stanju, bez naoružanja, i da se ne može dovesti u funkcionalno ispravno stanje“. Navode da će predstavnici Ministarstva pratiti proces sječe broda sve do njegovog konačnog uklanjanja iz Luke Bar.
Međutim, u zvaničnim podacima koje su „Vijesti“ objavile, a koji potiču iz procjene firme „Mont Audit“ iz 2016. godine, vrednost materijala od kojih je „Sipa“ sačinjena (496 tona čelika, 28 tona aluminijuma, bakar, mesing, kablovi) procjenjena je na preko 104.500 evra – što znači da je država ovaj brod, kao sekundarnu sirovinu, prodala za više nego dvostruko manji iznos od procjenjene vrijednosti.
To nas dovodi do ključnog pitanja: ko je donio odluku da se državna imovina proda ispod pola njene stvarne vrijednosti? I što je još važnije – da li se neko „omastio“ u toj transakciji? Razlika od preko 60.000 evra nije zanemarljiva – to je novac svih građana Crne Gore, novac koji je nestao u tišini birokratskih procedura i bez ikakve javne odgovornosti.
Firma „Inter Trejd“, koja je dobila „Sipu“, već je prethodno kupila i druge stare brodove Vojske CG – ronilačku barkasu BRM-85 i vodonosni brod PV-17 „Alga“. I ovi brodovi su takođe završili u starom gvožđu, pod nadzorom komisije Ministarstva i Vojske. Posebno se izdvaja slučaj većeg desantnog broda DBM-241 „Krk“, koji je nakon prodaje potonuo na vezu u zalivu Boke i do danas leži na morskom dnu jer niko nije htio da ga podigne, iako je država raspisala dva tendera vrijedna 363.000 evra – bez prijavljenih ponuđača.
Zato je sasvim na mjestu i šira društvena zabrinutost: zar nova vlast, koja je došla uz obećanja o prekidu pljačke i korupcije, nastavlja prakse koje su u doba DPS-a devastirale sve čega se ta vlast dohvatila – od imovine do ugleda države?
Umjesto da konačno počne da štiti javni interes, država kao da i dalje funkcioniše po sistemu „ko prvi – njegovo“, a građanima ostaje da se pitaju: gdje je taj novi početak, ako smo opet na istoj tački?
Bar je ostao bez još jednog komada svoje vojne pomorske istorije, bez javne rasprave, bez plana i bez pravog razloga. A u moru ćutanja, jedino što pluta jeste sumnja.