Makron, Šetalište kralja Nikole i Peking: Smijeh od Bara do Šangaja

PIŠE: Mićo Lutovac

Bar, šetalište. Kafić uz more, lozovača i nekoliko turista iz Francuske. Francuske, da – baš tako. Dvoje njih, srednjih godina, slušaju vijesti na telefonu, smješkaju se, pa kroz smijeh dobace: „Emanuel opet prijeti Kini. Sad joj postavlja ultimatume jer Pjongjang šalje vojsku u Evropu! Hah! On? Pa njega Brižit šakara kad zaboravi da spusti dasku!“
I tako poče smijeh. Prvo njih dvoje, onda mi ostali za stolovima, nakon što nam je prijatelj Dado sve poludiskrento prevodio dok smo radoznalo osluškivali njihove glasne komentare. Jer, kad Makron prijeti Kini i Rusiji – to više nije politika. To je stendap, kako se to moderno kaže.

Kako reče francuski predsjednik, ako Kina ne „obuzda“ Sjevernu Koreju i njeno prisustvo u ratu u Ukrajini, „NATO će proširiti svoju ulogu u Aziji“. Strašna prijetnja. Tako strašna da se i ribe u Južnom kineskom moru zacrvenjele od smijeha. A Putin? Si Đinping? Oni vjerovatno u tom trenutku igraju šah na nekoj državnoj tabli i nazdravljaju. Votkom, recimo. Makron ih „upozorava“ dok mu stiže poruka od supruge: „Kad se vraćaš, večera je gotova.“

Teško je ozbiljno shvatiti čovjeka koji govori o globalnim koalicijama i vojnoj prijetnji Kini, dok mu u dosijeu stoji video u kom ga šiba žena starija 27 godina. I ne bilo gdje – nego usred aviona, pred kamerama, s dlanom kojim je možda svojevremeno milovala Miterana.

Zamislimo tu scenu u paralelnom univerzumu: Putin dobija šamar od neke ruske učiteljice. Ili Si od članice Centralnog komiteta. Svjetski poredak bi se uzdrmao. Ali kod Makrona? To je normalan, uobičajen dan.

Dok on govori o „koalicijama djelovanja“, Kina potpisuje sporazume u Africi. Dok on „osuđuje imperijalne ambicije“, Rusija usred ofanzive protjeruje Ukrajince iz Kurska. A Makron? On iz Singapura prijeti svim stranama svijeta, uključujući i onoj na kojoj se nalazi.

Šetalište u Baru je i dalje puno. Francuski turisti sada već na drugom pivu, prevode našoj konobarici šta je sve Makron izjavio. Ona ih gleda i kaže: „Ama nek se bavi modom, ne politikom. Njega kad vidim, mislim da će mi ponudit kremu za lice, ne sigurnosni pakt.“

I u pravu je. U vrijeme kad lideri poput Putina i Si Ćipinga izgledaju kao likovi iz gvozdenih epova, Makron je kao figura iz porculana – lijepa, tanka i lako lomljiva. Njegov geopolitički autoritet težak je koliko i njegova harizma nakon šamara. A to je, kako bi rekli ovdje u Baru – za smijeh. Glasan, grohotan smijeh. Od Barskog šetališta do samog Pekinga.