Od privrednog giganta do statističke sjenke: Šta su uradili od Bara

Prema najnovijim podacima Uprave za statistiku (MONSTAT), prosječna neto zarada u Crnoj Gori u aprilu 2025. godine iznosila je 1009 eura. Iako je nekada bio simbol privredne snage i razvoja, Bar se danas nalazi tek na desetom mjestu — sa prosječnom zaradom od 942 eura. Iza njega su čak i gradovi bez izlaza na more, sa slabijom infrastrukturom i manjim ekonomskim kapacitetima. Za grad koji je nekad hranio cijelu Crnu Goru, ova pozicija je poniženje.

Nije to posljedica slučajnosti niti geografije. Bar je sistematski urušavan decenijama, pod plaštom pljačkaških privatizacija koje su sprovodili DPS, SDP i SD — tri političke organizacije koje su grad tretirale kao lični partijski plijen. Simboli ekonomije kao što su "Luka Bar", "Primorka", "Bar bilje", "Centrojadran", "Prekooceanska plovidba" — uništeni su, rasprodati ili gurnuti u stečaj, a radnici pretvoreni u statistiku nezaposlenosti ili minimalca.

Dok se Bar guši u nasljeđu političke neodgovornosti, Tivat blista. Sa najvišom prosječnom zaradom u državi — 1263 eura — Tivat je dokaz šta mogu da urade lokalna vlast i država kad rade u istom pravcu, u interesu građana. Bez viška riječi, bez praznih obećanja, Tivat je napredovao tiho i temeljno — i to se sada vidi u novim brojkama.

Bar je, nažalost, ostao zarobljen u prošlosti. Ne zbog toga što mu nedostaje potencijal, već zato što mu nedostaje politička sloboda. Ipak, ni tu slika nije sasvim crna. Luka Bar — kao jedan od posljednjih preostalih simbola nekadašnje moći — danas pod novim rukovodstvom pokušava da ispravi decenijske greške. Uz veliki otpor i nasleđene probleme, sadašnji menadžment radi na oživljavanju kapaciteta. Ali teško je graditi kad su temelji sistematski podrivani decenijama.

Najveći udar Luci nanijelo je upravo rukovodstvo iz perioda Mila Đukanovića, koje je — iz političke opsesije i ideološkog konvertitstva — otjeralo najveće korisnike iz Srbije ka konkurentskim lukama u Hrvatskoj i Albaniji. Ta odluka je imala razoran efekat ne samo na prihode Luke, već i na cjelokupnu logističku i privrednu mrežu Crne Gore. A sve je to urađeno pod izgovorima koji se danas ni najtvrdokornijim biračima DPS-a ne čine smislenim.

Istina je da prethodni izbori u Baru nisu donijeli veliku promjenu. Ali isto tako je istina da će naredni izbori biti prekretnica. Rastuća nezadovoljstva, poređenja sa drugim gradovima, i sve veća svijest građana o tome ko ih je unazadio — siguran su znak da promjene dolaze. Bar ne može naprijed sve dok je u rukama onih koji su ga uništavali.

A kad jednom skine tu političku omču s vrata, Bar ima sve preduslove da se pridruži Tivtu, Budvi i Podgorici ne samo po statistikama, već i po stvarnom kvalitetu života. To neće biti zasluga nijedne partije, nego građana koji su odlučili da im je dosta da se od nekadašnjeg privrednog giganta pravi statistička sjenka. Vrijeme je da se Bar probudi.