Najveći hrišćanski praznik, Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, svečano je i molitveno proslavljen i ove godine u drevnom gradu Skadru.
U Hramu Presvete Trojice u Vraki kod Skadra, srpski narod proslavio je Velikdan, kako Skadrani nazivaju praznik nad praznicima.
Sa blagoslovima Njegovog blaženstva novog Arhiepiskopa tiransko-dračkog i cijele Albanije g. Jovana i Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha sveštenog trona pećkog g. Joanikija, Svetu vaskršnju liturgiju 20. aprila 2025. godine, služio je protojerej Predrag Šćepanović a za pjevnicom je pojao Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Na liturgiji je bio sabran dio našeg srpskog naroda iz Skadra, Vrake, koji su došli da proslave najradosniji praznik i da se pomole vaskrslom Gospodu na svom srpskom jeziku.
Liturgiji su prisustvovali i zvanični predstavnici srpskog i crnogorskog naroda u Republici Albaniji, među kojima Pavle Brajović – Jakoja, predsjednik Udruženja Srba i Crnogoraca „Morača-Rozafa“ iz Skadra i predstavnici Pravoslavnog bratstva „Sveti Jovan Vladimir“, kao i predstavnici srpske manjine u albanskom parlamentu.
U toku vaskršnjeg liturgijskog sabranja, vjernom narodu, besjedom se obratio protojerej Predrag Šćepanović, čestitajući svima praznik, i između ostalog kazao: „Hristos voskrese, Vaistinu vaskrse Gospod i pokaza da je naš ljudski život satkan od tajne neba i zemlje, koju je preko Golgote, od onog strašnog dana i izdajstva Judinog, pa preko Velike Subote, kada obiđe duše onih pravednika Avrama i svih onih koji su čekali. Svuda na zemlji je bio trulež, svuda se osjetila smrt. Pogledajte prirodu, s jeseni i zimi sve umire, a s proljeća sve cvjeta i sve vaskrsava. Nije li Bog u temelje ove vasione stavio, da sve umire i sve vaskrsava. Veliki događaj, veliki zemljotres, veliki potres! Munja vječno-živog ognja. Javlja se Gospod i iz Njegovog Groba koji ostaje prazan, zasijao je život. Ne život, braćo i sestre, pedeset, sedamdeset, devedeset godina, nego život vječni. Eto utjehe za sve majke koje su izgubile svoju djecu, sestre koje su izgubili svoju braću, pa smo se i danas sjetili svih onih koji su po ovoj lijepoj zemlji, tamo gdje se spajaju Drim i Bojana i prave Skadarsko jezero. I pozdrave nose u krajeve neke, neznane, daleke. Tako i mi, danas ovde u drevnom gradu Skadru, profeosor Cetinjske bogoslovije Aleksandar Vujović i moja melenkost, zajedno sa svima vama, odslužismo Vaskršnju liturgiju. I sjetismo se, blaženjejšeg Arhiepiskopa Anastasija, sjetismo se Mitropolita Amfilohija, Borislava Pelevića, Alekseja Miščenka, Milana Brajovića i mnogih drugih, vaših mislih i dragih, koji su željeli da ovaj duhovni život srpskog naroda u Albaniji teče uzlaznom putanjom.
Zato, draga braćo i sestre, danas dolazeći na ovu Svetu vaskršnju liturgiju, zapitajmo se šta znači to jaje? Jaje iz koga se rađa novi život a iz Hristovog groba zasijao je novi život. Smrt je sad kao krezubi lav, koja riče i viče i urliče, ali ne može više da drži čovjeka. Zemlja više ne drži kosti, a 600 godina prije Hrista, prorok se pitao suhe kosti da li mogu oživjeti? Mogu Jezekilja! Evo Gospoda, koji je prevalio toliki put i čija je smrt na krstu bila smrt smrti i od tada, kako kaže veliki pisac Crnjanski „nema smrti, postoje samo seobe“.
Zato u vaskrsenju draga braćo i sestre Gospod neka vaskrsenjem svojim obnovi sve ono što je bilo palo, da podigne ono što je bilo palo, da ono što je ostarelo podmladi vječnom novinom i mladošću. Jer Hristovo vaskrsenje nije neko sjećanje i komemoracija na nešto što se desilo prije skoro dvije hiljade godina, nego i Hristovo vaskrsenje je i naše vaskrsenje. Ako On nije vaskrsao uzaludna je vjera i propovijed i ovoliki hramovi, sve bi bilo uzaludno. On je „voz ljudske istorije“, kako reče otac Justin „koji je jurio šinama smrti, i poveo šinama besmrtnosti“.
Tebi vaskrsli, jači od smrti, sladčajši Isuse, hiljadu vječnosti da imamo, ne bi smo ti se mogli odužiti što si pobijedio smrt, što si novi Adam. Onaj Adam je naivnošću izgubio raj, a tvoje vaskrsenje i tvoja ljubav na krstu sa kojeg si zagrlio čitavo čovječanastvo i rekao „oprosti im jer ne znaju šta čine“. Evo i mi danas iz ovog milenijumskog grada Skadra, grlimo istok i zapad i sjever i jug, čestitamo i našim komšijama rimokatolicima, koji takođe slave Vaskrs, da svi u vjeru u vaskrsenje provodimo naše dane. Dane našeg života, i da znamo da nema smrti, nema truleži, da je Bog sve stvorio, sve želi da živi, ništa neće da umre, a najmanje želi da umre čovjek. Zato braćo i sestre, nemojmo da živomo, pedeset, sedamdeset, devedeset godina, nego sa vaskrsklim Gospodom, koji je jedina naša nada slatka utjeha u ovom gorkom svijetu koji prolazi, i vječna radost u onom koji dolazi. Taj Gospod nam nudi vječni život, ne malo godina, desetine godina, nego život u zajednici, sin vaskrsli. A arhanđeo nam blagovijesti i kaže, nije ovdje nego ustade. Tako i mi recimo za sve naše grobove, za sve naše pokojne, roditelje, braću i prijatelje, nisu tu, nego su ustali.
Gospode, blagi, koji si vaskrsao iz mrtvih, slava ti i hvala, a sve vas braćo moja iz Vrake ovdje, iz Skadra, iz države Albanije, pozdravljam trijunfalnim pozdravom ostvarene nade i radosti, Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse! Tugu i smrt odnese, radost nam donese i sebe vaskrsloga, koji pobijedivši smrt, ne samo za sebe, nego sa čitav ljudski rod. Neka bi Gospod dao da svima nama zasija svjetlost vaskrsenja u našim srcima. Pozdravljam ovdje prisutnoga Pavla Brajovića, predsjednika Udruženja, a sjetili smo se u molitivi i boljaščeg Sima Ajkovića, koji je iz zradstvenih razloga odsutan, a koji je duhom i dušom i cijelim svojim bićem sa nama, sa Pavlom, sa svima nama da u jedinstvu gradimo duhovni život. Jer duhovni život je pravi život, sve ostalo je komedija čula, i sve ostalo brzo prekrije zaborav, ljuta trava zaborava i smrt i hladna grobnica .samo ono što je zasnovano na vaskrsenju Hristovom može da nam donese radost. Radost vaskrsenja Hristovog. Zato vas još jedanput i mnogo puta i hiljadu i milion puta pozdravljam, sa Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse“. naveo je otac Predrag Šćepanović
Vjerni narod pristupio je Svetoj tajni pričešća, a potom su osveštana vaksršnja jaja i podijeljeni prigodni pokloni sabranima, kao dar Mitropolije crnogorsko-primorske i blagoslovi Mitropolita Joanikija.
U ime domaćina sabrane je pozdravio gospodin Pavle Brajović – Jakoja, predsjednik Udruženja Srba i Crnogoraca „Morača – Rozafa“ iz Skadra, koji je zablagodario predstavnicima Mitropolije crnogorsko-primorske, ocu Prerdagu Šćepanoviću i profesoru Aleksandru Vujoviću, na dolasku u drevni grad Skadar i u Vraku, da se naš srpski i crnogorski narod okuplja oko svog hrama i moli na svom srpskom jeziku. On je izrazio i zahvalnost i Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Joanikiju koji ne zaboravlja vjerni narod u Skadru, podsjetivši da je u Skadar i narod u ovom gradu uvijek bio vezan za Mitropoliju crnogorsko-primorsku i Srpsku pravoslavnu crkvu.
Pavle Brajović je kazao, da će ako Bog da, sa blagoslovom crkve i sveštenstva Srpske pravoslavne crkve i Albanske pravoslavne crkve, uskoro otpočeti obnova hrama i uređenje porte oko hrama Presvete Trojice u Vraki, i pozvao sve one koji mogu da pomognu svojim prilozima, da uređenje i obnova ovog hrama i prostora oko hrama, pored duhovne obnove, koja je vidna, zasija u punom sjaju. Zemljište za novopodignuti hram Presvete Trojice u Vraki kod Skadra, prije skoro tri decenije priložila je porodica pokojnog Milana Brajovića, a hram je građen sa blagoslovima blaženopočivših Arhiepiskopa Anastasija i Mitropolita Amfilohija, i prilozima Srpske pravoslavne crkve Mitropolije crnogorsko-primorske i jednim dijelom.
„Duhovni život se hvala Bogu razvija, u planu su da se obnovi i kurs srpskog jezika pri Udruženju „Morača-Rozafa“, kao i časovi pravoslave vjeronauke, kako bi i dalje kulturne i duhovne svečanosti krasile život srpskog naroda i naših komšija i prijatelja muhamedanske i rimokatoličke vjeroispovijesti u ovom drevnom gradu Skadru. Sa nama je naše sveštenstvo, naši profesori, koji nas ne zaboravljaju, draga braća i sestre iz Crne Gore, Srbije, iz cijelog svijeta, oni se interesuju za naš srpski narod u Skadru, i daće Bog da ponovo preko duhovnih i kulturnih događaja, kurseva, časova srpskog jezika i vjeronauke, predavanja, promocija knjiga, Skadar postane jedan od duhovnih i kulturnih prestonica našeg naroda, kakav je bio kroz vjekove“, kazao je između ostalog Pavle Brajović.
Sve prisutne pozdravio je i hadži Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, koji je prenio pozdrave Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija. On je našem vjernom narodu u Skadru i Vraki, poželio da se okupljaju oko svoje svete crkve, kao što su to činili i preci kroz vjekove i čuvali svoje duhovno i kulturno nasleđe, srpski jezik i pravoslavnu vjeru. Podsjetio je da će ako Bog da, uz pomoć dobrih i plemenitih ljudi u ovoj godini, biti proslavljeno više kulturnih i duhovnih događaja u saradnji sa domaćinima, predstavnicima srpskog naroda u Skadru, među kojima je i proslava i svečana akademija u čast novokanonizovane velike podvižnice Hristove, Svete Prepodobne Stefanide Skadarske, Dečanke i Bitoljske, koja je rođena u Vraki i koja je kanonizovana i upisana u kalendar svetih proše godine. Ove godine navršava se osamdeset godina od njenog ispovjedničkog upokojenja, kada se upokojila 4. maja 1945. godine u Bitolju.
Vaskršnje liturgijsko sabranje i proslava praznika nad praznicima, u Hramu Presvete Trojice u Vraki i Skadru, još jednom pokazalo je jedinstvo našeg naroda, i poštovanje i zajedničarenje sa komšijama i prijateljima albancima pravoslavne, rimokatoličke i muhamedanske vjere.
Aleksandar Vujović
