Poruke koje lede krv: Dok su građani protestovali zbog ataka na SPC, u društvu Miloša Medenice pominjalo se „klanje Mandića“

Miloš Medenica i njegovi najbliži saradnici na Skaj aplikaciji su, uoči usvajanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem decembra 2019. godine, razmijenjivali poruke u kojima su komentarisali političku krizu, dešavanja u Skupštini Crne Gore, lidere tadašnjeg Demokratskog fronta, ali i fotografije oružja koje je Medenica, prema sopstvenim tvrdnjama, držao u kući.

Prema prepisci koju su objavile „Vijesti“, Medenica je u grupnom razgovoru poslao fotografiju pet pušaka, uz objašnjenje da je to „za prvu pomoć“ ako mu neko dođe na kuću.

„Ovo je za prvu pomoć, da se nađe u kući. Ima i zakopanog. Ovo mi je među dječjim igračkama“, napisao je Medenica.

U nastavku razgovora dodao je da sebe smatra neutralnim, ali da neće dozvoliti da mu bilo ko dođe pred kuću.

„Ja sam neutralan, samo neka mi ne kreću na kuću. Onda ću i po jednima i po drugima“, poručio je.

Prepiska je vođena dok je trajao direktan televizijski prenos sjednice Skupštine Crne Gore, neposredno prije usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i kasnijeg hapšenja poslanika tadašnjeg Demokratskog fronta.

Jedan od učesnika razgovora, Nikola Raičević, komentarisao je nastup Andrije Mandića, dok je Marko Vučinić poslao fotografiju muškarca koji u jednoj ruci drži pištolj, a drugom pokazuje tri prsta. Nakon toga usledila je Medeničina fotografija pušaka.

U razgovoru su potom iznošene i brojne uvrede na račun lidera Demokratskog fronta. Raičević je, između ostalog, napisao da bi jedan njihov kum „zaklao Mandića tupim nožem“, dok je Medenica uz smjeh dodao da ga „cijeli dan nišani na televiziji“.

Tokom prepiske pominjan je i Milo Đukanović, koga su sagovornici oslovljavali nadimkom „Lomi“, uz tvrdnju da će telefonskim pozivom „okrenuti“ političke prilike.

Kada je kasno uveče došlo do incidenta u parlamentu i intervencije policije, Medenica je ponovo komentarisao dešavanja.

„Manda je ispao pi*ka po stoti put“, napisao je on.

Raičević je potom ismijavao privođenje poslanika Demokratskog fronta, tvrdeći da su ih „odveli kao djecu“ i da se tome smijao.

Sutradan su nastavili razgovor o protestima koji su započeli nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Medenica je, komentarišući fotografiju na kojoj jedan od učesnika pokazuje tri prsta, napisao:

„Lako je srbovati punog stomaka. Crkve nam razdvojiše, a ti tri prsta dižeš ispod stola.“

Kada mu je rečeno da brat jednog od sagovornika učestvuje na protestima, Medenica je ironično prokomentarisao:

„Vidi se na slici da je naelektrisan, da bi iz kože iskočio.“

Poslije usvajanja zakona, prepiska je nastavljena. Raičević je poručio da su, kako je naveo, „predstavnici Srba sve prodali“ i da više „nema hljeba“, dodajući:

„Ja sam za Mila sad.“

Medenica mu je na to odgovorio riječju: „Milogorci“.

Raičević je zatim napisao:

„Moj Milo ne može da stane između nas. Ti si moj brat.“

Istovremeno, Marko Vučinić je javljao da se građani ponovo okupljaju ispred Hrama i kreću prema Skupštini.

Na to je Medenica, aludirajući na Milana Kneževića koji se nalazio u pritvoru, napisao:

„Evo kaže Knežević iz pritvora da nema predaje. Da li da mu vjerujemo?“

Raičević je odgovorio da su, po njegovom mišljenju, sve „prodali“ i da su mogli izazvati veće nerede da su to zaista željeli.

Ove poruke postale su dio dokaznog materijala u predmetu protiv kriminalne organizacije koju je, prema prvostepenoj presudi Višeg suda u Podgorici, predvodio Miloš Medenica.

Podsjetimo, Medenica je početkom 2026. godine nepravosnažno osuđen na 10 godina i dva mjeseca zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije, krijumčarenja, protivzakonitog uticaja i sprečavanja dokazivanja. Nakon izricanja presude pobjegao je i za njim je raspisana međunarodna potjernica.

Njegova majka, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, nepravosnažno je osuđena na 10 godina zatvora i novčanu kaznu od 50.000 evra zbog više krivičnih djela protivzakonitog uticaja, a nakon sinovljevog bjekstva određen joj je pritvor u kojem čeka pravosnažnost presude. Sud je kasnije kao jedan od razloga za zadržavanje u pritvoru naveo upravo opasnost da bi joj sin, koji je u bjekstvu, mogao pomoći u skrivanju.