Eho književne večeri u sali SO Bar o „okupaciji" SPC: Crnogorci nestaju, stavićemo ključ u bravu

PIŠE: Milenko Miško Jovanović

Pročitah da je sinoć, u velikoj sali SO Bar ( pred veoma malim brojem prisutnih građana, sudeći po fotografijama koje su objavljene) promovisana nekakva knjiga „Okupacija pod oltarom“ mr Nikole D. Belade. Događaj je, sudeći po izjavama učesnika, više ličio na vanrednu sjednicu za "spas države" nego na književno veče. 

Autor knjige, mr Nikola D. Belada, predstavio je svoje djelo kao zbornik „šesnaest građanskih, aktivističkih, pravničkih reakcija“ u kojima je od 2022. do sredine 2024. komentarisao društvenu stvarnost, sa posebnim akcentom na djelovanje Srpske pravoslavne crkve.

I odmah se krenulo maksimalno.

Mr Nikola D. Belada poručuje:

„Ova knjiga daje prikaz jednog nasilnog, protivpravnog, klerofašističkog postupanja SPC kao glavnog faktora, instrumenta projekta Velike Srbije, ‘Srpskog sveta’ na štetu Crne Gore.“

Dakle, ne rasprava, ne polemika, ne ideološki sukob – nego „klerofašističko postupanje“ i geopolitički projekat. Ton je postavljen.

Zatim slijedi dijagnoza države, takođe iz usta mr Nikole D. Belade:

„Po ustavu, Crna Gora je nezavisna, suverena, građanska, demokratska, ekološka i država pravde i vladavine prava. No, ona je to samo formalno. Suštinski, ovo vam je svetosavska i teokratska država. Sad smo ušli u drugu fazu – fazu Božje države, a treća faza je pravoslavni fundamentalizam…“

Od ustavne demokratije do „Božje države“ u tri faze – kao da slušamo politikološku verziju apokaliptične trilogije.

Ipak, mr Nikola D. Belada naglašava:

„U knjizi se u bilo kojem smislu ne govori protiv vjere i protiv vjerskih sloboda.“

Ali se zato govori o:

„neodgovornosti institucija, urušavanju pravnog sistema, kršenju Ustava i izdaji nacionalnih interesa“,
kao i o „namjeri crkve i strane države da izvrše dominaciju i nad teritorijom Crne Gore“.

Posebno upečatljiva je formulacija mr Nikole D. Belade:

„Njene granice, suverenitet i identitet određuje oltar.“

Oltar kao geopolitički arbitar – snažna metafora, bez sumnje. Samo ostaje pitanje: ako oltar određuje granice, šta onda rade Ustav, parlament i institucije?

Dramatični vrhunac dolazi u dijelu o popisu. Mr Nikola D. Belada upozorava:

„Ako sljedeći popis pokaže da nas ima nešto preko 30 odsto, smatram da je završeno sa Crnogorcima… i tako nestaje suverena država.“
Dakle, ishod popisa postaje pitanje opstanka države. Demografija kao sudbina, a statistika kao konačni arbitar istorije.

Zahvalnost za organizaciju promocije mr Nikola D. Belada uputio je prof. dr Milanu Nikoliću.

Moderator večeri, prof. Neđeljko Necko Đurović, naglasio je da je termin namjerno izabran na Međunarodni dan maternjeg jezika, kako bi se ukazalo na značaj afirmacije crnogorskog jezika. Prof. Neđeljko Necko Đurović poručio je:

„Jezik na kojem stvaramo i osjećamo, mislimo i poručujemo, veoma je važan segment našeg nacionalnog identiteta i kulturnog nasljeđa.“
On je mr Nikolu D. Beladu predstavio kao „uglednog pravnog teoretičara“, advokata, nekadašnjeg vršioca brojnih javnih funkcija, kooridnatora pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve koji „u kontinuitetu od 2005. upozorava na protivpravno djelovanje SPC“.

Prof. Neđeljko Necko Đurović je dodao da knjiga predstavlja:

„argumentovan i činjenično potkovan prikaz protivpravnog ponašanja SPC“,
uključujući „eksteritorijalna ovlašćenja data Temeljnim ugovorom“ i „sticanje imovine bez pravnog osnova“.

Istoričar prof. dr Milan Šćekić u svom osvrtu iznosi nešto umjereniji ton. Iako se, kako kaže, slaže sa većinom tvrdnji mr Nikole D. Belade, ocjenjuje da su pojedine tvrdnje „odviše defetističke“, naročito one o mogućem nestanku Crnogoraca.

Prof. dr Milan Šćekić poručuje:

„Čak i da se, kojim slučajem, opet desi neka nova 1918. godina, siguran sam da će na kraju trijumfovati ideja o državnoj nezavisnosti Crne Gore.“
I dodaje:

„Ne postoji ta obavještajna agencija, medijska posluga, vojska, žandarmerija, novac i služinčad tuđina koji tu ideju mogu potrijeti.“

Ton je borben, istorijski nabijen i jasno pozicioniran.

U diskusiji se oglasio i prof. dr Zarija Pejović, koji je poručio da po pitanju crkve „ne postoje DPS Crnogorci i opozicioni Crnogorci“, te predložio da se Evropskom parlamentu uputi peticija sa desetinama hiljada potpisa, kao i da se delegacija uputi carigradskom patrijarhu.

Prof. dr Zarija Pejović je izjavio:

„Jedna crkvena organizacija je vojno-politički instrument druge države, i to je već bezbjednosno pitanje.“

Na kraju, akademik prof. dr Šerbo Rastoder daje sociološku analizu, naglašavajući da je za Crnogorca „vjera folklor“ i da je društvo „imalo tu nesreću da iz ateizma pređe u teizam“, podsjećajući na istraživanja iz osamdesetih i devedesetih godina.

Sve sabrano, promocija knjige mr Nikole D. Belade nije bila tek predstavljanje publikacije, već široka dijagnoza stanja države, identiteta, crkve i budućnosti. Ironija leži u tome što se, uz toliko dramatičnih formulacija – „okupacija“, „klerofašizam“, „Božja država“, „nestanak naroda“ – stiče utisak da se živi u vanrednom istorijskom trenutku bez presedana, dok istovremeno sami govornici podsjećaju da je Crna Gora kroz istoriju prolazila kroz daleko teža iskušenja.

Polemika je legitimna. Oštra riječ je dozvoljena. Ali kada svaka politička i identitetska promjena postane predvorje nestanka države, onda se više govori jezikom drame nego jezikom prava. I upravo tu nastaje prostor za ironiju.

Fotografije: Bar info