Crmnica - Lemezine, matrosine i moderni gurui stila
PIŠE: Slavko Klisić
Nevjerovatan je kombo mene i mojih „nepogrešivih“ odluka da operem auto baš onog dana kad će kiša. Danas oprao auto i krenuo za Podgoricu — i čim sam prošao tunel, nebo se otvorilo! Moram ovo da zapamtim kad krene ljeto, ne bi li bar malo ublažio one paklene vrućine.
A zašto novinari za kriminalce uvijek kažu „biznismen“? Dobro, istina je da kroz biznis taj pere novac koji je prethodno negdje otuđio, ali prije nego što je postao „biznismen“, bio je kriminalac. Pitanje je samo nivoa kriminaliteta koji se obrće.
A kad već pomenuh tu društvenu pojavu — da li ste vidjeli Aca Đukanovića kako se bez imalo srama pojavio ispred suda? Na stranu sve što mu se stavlja na teret, zamisli da njega nije sramota da se onako obučen pojavi u javnosti. Kratka, strukirana, crvena jakna — kao da je muzički producent, a ne biznismen...
Ovi što su došli da ga podrže, kao da su došli da ga pitaju za savjet kako da smršaju. Ne zamjerite mi — možda je to u određenim krugovima moderno, ali ovaj modni guru iz Limljana to „dislajkuje“.
Inače, uvijek sam bio oduševljen crmničkim izrazima. Posebno onima koji opisuju nečiji fizički izgled. Kad čuješ izraze kao što su lemezina, stufija ili matrosina, ne moraš unaprijed znati o čemu se radi — dovoljno je da ti bude jasno da je riječ o nekoj visokoj i nezgrapnoj osobi.
No, nebitno to... Zamisli scenu gdje u kafani, prethodnih par sati bez gazde i konobara, sjede četiri drugara i sami uzimaju piće iz frižidera i naplaćuju iz kase. Pošto su se svi „istapijali“, veli jedan: „A je li bila koja od kuće?“ Dobro, možda vam sada nije smiješno, ali da ste bili prisutni, smijali biste se — ako ništa, onda nama koji smo se smijali toj tada vrhunskoj fori.
Moram da se dohvatim i društveno neprihvatljivih pojava, pa ću se usuditi da pomenem i stvari koje bi, da je države, pravde i sreće, bile zakonom zabranjene: sviranje na semaforu čim se upali žuto i davanje pogrešnih komentara na pitanje iz kog je filma prikazana scena. Ko to radi, za ime Boga?
Ostrosa mi — sve je ovo davno u onaj krasni pasalo...
