Iz vlasti, a ne iz opozicije, rješavaju se srpska i državna pitanja

PIŠE: Boško Vukićević

Proces demokratskog sazrijevanja našeg društva i jačanja pravne države ne može se desiti "preko noći", tj. po prirodi stvari ne može biti kratkog trajanja. 

Naročito, ne - nakon skoro pola vijeka komunističkog jednoumlja i narednih dvije i po decenije mafiokratije Mila Đukanovića i DPS-a. Stoga, slobodni ljudi koji su srušili zločinačku diktaturu prije pet godina, nakon svih dobrih i manje dobrih stvari koje su donijele demokratske promjene - uz sve opravdane kritike i primjedbe na račun novih vlasti - treba da pokažu strpljenje i razumijevanje za tok i trajanje procesa demokratskog sazrijevanja društva. 

Recimo, pitanje dvojnog državljanstva (uz pitanje srpskog jezika, i mnoga druga) još uvijek nije riješeno na zadovoljavajući način, uz poštovanje demokratskih načela i ljudskih prava građana naše države. 

Vrijedi ponoviti da aktuelno, diskriminatorsko zakonsko rješenje, unesrećuje i rastavlja veliki broj crnogorskih porodica i unosi razdor među naše građane. Kao i da je pravedno i kompromisno rješavanje date problematike preduslov za prevazilaženje tenzija i podjela u našoj zemlji.

Upravo iz tih razloga, predstavnici srpskih i prosrpskih partija u novoj vlasti, koje najviše insistiraju na pravednom rješavanju ove problematike (kao i o pitanjima srpskog jezika kao službenog, trobojke kao narodne zastave, obnovi Njegoševe kapele...) - moraju biti istrajne u takvom insistiranju. Jer će ono, na kraju, poroditi rezultat.

Do pravednog rezultata mora doći, jer je bez njega nemoguće prevazilaženje tenzija i podjela, kao i opštenarodno pomirenje u Crnoj Gori. Međutim, još uvijek ne znamo koja će biti tempistika dostizanja rezultata, a poželjno bi bilo da se to desi prije ulaska naše države u Evropsku uniju. 

Jer, poštovanje ljudskih prava i stabilnost trebalo bi da budu uslov ulaska u EU, a ne nešto što treba ostvariti tek nakon takvog ulaska. 

Međutim, ono što je ključno u datoj situaciji: srpske i prosrpske stranke (i generalno, sve one partije koje drže do demokratskih principa) - ne bi smjele da napuštaju vlast prije, i radi, ostvarivanja datih ciljeva. Elementarna logika nalaže takav zaključak: iz ambijenta opozicije ih je neuporedivo teže, ako ne i nemoguće, ostvariti. 

Politički predstavnici Srba su, uz ogromna protivljenja koja su dolazila sa mnogih međunarodnih adresa, i "na jedvite jade", nekako uspjeli da uđu u izvršnu vlast. Tako da bi njihovo dobrovoljno napuštanje vlasti i odlazak u opoziciju - uz podrazumijevano oduševljenje kriminogenog DPS-a - bilo viđeno kao samoubilačko ponašanje, od dobrog dijela njihovih glasača.

Zato je u ovim trenucima najbitnije obnoviti slogu. Dijalogom i dogovorom: prije svega između onih koji su odigrali ključnu ulogu u padu diktature 30. avgusta.