PIŠE: Bojan Bulatović
Deceniju unazad se molim Bogu da se na političkoj sceni pojave mladi, obrazovani, pošteni i čestiti ljudi, da bismo ove starije, ne poćerali sa političke scene, već natjerali da budu bolji i da bismo ovu napaćenu zemlju podigli sa dna, na koje nas je prikucao prethodni, diktatorski režim.
I, pojaviše se i…
Neiskrenost, laž i manipulacija su obilježili njihovo predstavanje na političkoj sceni Crne Gore.
No, ima tu, i te kako, kvalitetnih ljudi koji zaslužuju podršku i drugu šansu.
Držaću se, za sada, „starih" političara, onih koje nisam vidio u izvršnoj vlasti, s kojima sam, poslednjih godina, pružao otpor diktatorskom režimu Mila Đukanovića.
„Koljenica, jahta i kumstvo sa Milom Đukanovićem" su tri falinke Andrije Mandića, koje mu prišivaju, prije svih, „velji Srbi" i politički protivnici.
Sve tri „falinke" su LAŽ, i to najbolje znaju oni koji su tu laž osmislili, zato… ako nemate drugih zamjerki - ućutite! - dosadiste i bogu i narodu.
„Šta si učinio, za srpski narod, za 30 godina bavljenja politikom?" - je pitanje koje se provlači u javnosti, posebno u poslednje vrijeme.
Pa, gospodo kritizeri, doprinio je da se smijeni diktatorski režim, ništa manje od onih kojima zamjerke nemate, i, makar zbog toga, zaslužuje šansu i pokaže šta može učiniti za narod.
Ne srpski, već za narod Crne Gore!
Ovo su izbori za predsjednika Crne Gore i posmatram kandidata, ne partiju, i podršku dajem Andriji Mandiću, ne DF-u, koji, cijeneći aktivnosti pojedinih aktivista, lidera čak, tu podršku ne zaslužuju.
Smatram da, s pozicije predsjednika države, Mandić može doprinijeti boljem međusobnom razumijevanju i pomirenju svega onoga čijem je razjedinjenju, netrpeljivosti i podjelama kumovao lično diktator Đukanović i organizovana kriminalna grupa DPS/SDP.
Dakle, Andrija Mandić za predsjednika!
