Čitulje, sahrane i - lignje: Kad čovjek tako voli...
PIŠE: Slavko Klisić
E, "zisto", ljepše je lijepo ćutati no grdno govoriti. I kad kažem grdno, ne mislim samo na vulgarno. Grdno je naprđivanje, preseravanje, palamuđenje i ne zamjerite mi što moram da primjetim, ali je to mahom odlika dokonih ljudi. I konstantno prigovaranje je odlika dokonih ljudi željnih rasprava jer je to valjda jedini način da dođu do izražaja...
Nisam vala ni ja neki uzor. Čim mogu ovoliko da se bavim time, vjerovatno sam i ja jedan od naprđivača.
No ajde sad, da se probamo taći jedne ozbiljne teme.
Iz godine u godinu vidimo sve veću potrebu za sanacijom "sutormanskog" puta. Međutim, i tu se vodi naprđivačka politika između Opštine i Vlade o tome, da li je put lokalnog ili regionalnog značaja. I tako dok se oni zamajavaju, narod ispašta... Umjesto da razmišljaju o benefitu naroda, oni se bave politikanstvom gađajući glasače, ne shvatajući da će prije dobiti glasove tako što će se vratiti građanima. Nego, ne bi možda loše bilo da se za početak vrati sve ono što su komunisti oteli od čestitih familija?
A gledaj ovo, ima jedan što vazda gleda čitulje kad su sahrane i pomeni, pa ide u restoran prije familije preminule osobe i odmah pita konobara može li da naruči lignje. Sjedne za stolom sa svim svojim društvom (SAM) i obavezno kad dočeka familiju preminule osobe naruči lignje... Rika se čini od naroda!
Mimo takvih slučajeva, ima i finih starih ljudi.
Bio jedan veterinar i pošao kod jedne babe da joj nešto učini oko živog, a ona mu po završenoj raboti spremila sendvič za put. Neću, kaže on. Kući sam za 10 minuta. Jeste, kaže baba, to 10 minuta vožnje, ali ako crkne auto cijeli je dan a ne 10 minuta. Mudrost starih ljudi nikad ne treba potcijeniti!
Jednog tipa zaustavila policija. Dogovorio se da im da po 10€ da ga ne kažnjavaju. Bilo ih trojica, ali on nije imao 30 pa im dao 50 evra. Pošto im je to rekao, šef patrole mu odgovara - "daćemo ti kusur". I, naravno, tako i bi. Dogovor je dogovor!
No kad smo već kod policije...
Davno neđe, u jednoj kolašinskoj kafani prilazi čovjek jednom veselom društvu sa kojim je nazdravljao cijelu noć i predstavio se sa "ja sam Banda". Ovaj drugi mu pruža ruku i kaže, "i ja viša no ti".
Bila je to sjajna fora dok drugi po izlasku iz kafane i zaustavljanju od strane policijske patrole nije ukapirao da je prvi zapravo policajac i da mu je Banda prezime..
Nema dobri moji sve je ovo u onaj krasni pasalo...
