Zapisi u kamenu: Priča o Midgardu, Nebeskim Iglama i Rodu

U Daarijskom Krugoletu Čisloboga nalaze se podaci o 27 Zemalja koje postoje u našem sistemu Jarila Tri-Svetlog.

Tri Devjat Zemalja, o kojima se često govori u ruskim narodnim bajkama, to su tri sistema koja su objedinila po devet Zemalja.

„Planeta“ je savremena riječ. Preci su „planete“ nazivali Zemljama — Midgard-Zemlja.

Prema Midgard-Zemlji postoji poseban odnos, budući da je to posljednja (po)granična Zemlja. Takvih Zemalja smještenih između Tame i Svjetlosti bilo je šesnaest — po četiri na svaki „rukav“ (spiralu) Galaksije. Sve Zemlje, osim Midgard-Zemlje, uništene su tokom Druge Ase. Midgard je središnja Zemlja i na njoj se ukršta mnogo Puteva, a Midgard stoji u sredini Raskrsnice Puteva, zato su i Igle Nebeske bile ovdje.

MIDGARD: RASKRSNICA PUTEVA
Mi (Rasa) prvi smo, nakon 1,5 miliona godina, na Midgardu. Prije toga je Midgard-Zemlja bila prazna. Meduze i dinosauruse donijele su civilizacije koje su naseljavale Midgard prije Rase, i zato su i meduze, i dinosaurusi, kao i mnoge druge životinje koje i danas žive na Midgardu, drevniji nego Rasa na Midgardu.

Midgard je zanimljiv po tome što je samo ovdje bilo osam Nebeskih Igala. Postoje Zemlje (planete) mono-života, na primjer, gdje žive samo tigrovi ili samo antilope. Zemlja kao što je Midgard — takvih Zemalja je veoma malo — jeste mjesto gdje se ukršta mnogo Puteva (osam). Postoje i Zemlje gdje se ukršta jedan, dva ili pet Puteva.

Putevi nemaju direktnu zavisnost od dimenzionalnosti (mjernosti). Na primjer, postoji jedna Igla i postoji jedan Put za ulazak na tu Zemlju, nezavisno od dimenzija onih koji žive na toj Zemlji. A na Midgardu je jednostavno osam Puteva — raskrsnica. I dok ljudi nije bilo, Igle su postojale. Njihovo stvaranje ne zavisi od prisustva ljudi, već zavisi od položaja Zemalja (planeta)...

VAJTMARA I VIMANA
Vimane su male letjelice, napravljene od materijala kojih inače nema na Midgardu. Iako se navodi da su bile od „gvožđa“, to gvožđe je veoma specifično — nalik sferama, kakvo je, na primjer, Ural-Kamenje. Zapravo, niko tačno ne zna njihovu pravu prirodu. U pitanju je struktura koja zadržava svoju formu sve dok postoje ljudi, slično kuglama koje služe kao misaone forme. Na Istoku su se ljudi ovim konceptom ozbiljno zaneli, ali tome ne bi trebalo robovati, jer čovjek ne može skočiti iznad sopstvenih mogućnosti. Baš kao što je prikazano u knjizi Sergeja Aleksejeva „Prsten princeze“, ove forme postoje samo dok postoje i sami ljudi.

Sa druge strane, Vajtmare su međuplanetarni brodovi, čiji je materijal takođe sličan Ural-Kamenu. „Nivo“, odnosno moć samog broda, direktno zavisi od onoga ko njime upravlja, odnosno od njegovog kapetana.

Vajtmare se mogu slobodno kretati unutar Sunčevog sistema, ali putovanje između Jarila i Ingard-Zemlje klasičnim letenjem nije moguće. Razlog za to je što se Vajtmara kreće kroz Nebeske Igle. Unutar Svarožjeg Kruga niko ne putuje bez Nebeskih Igala, jer bi u suprotnom putovanje trajalo predugo i jednostavno ne bi bilo dovoljno vremena. Nažalost, na Midgard-Zemlji su sve prijemno-predajne stanice razrušene, tako da Nebeskih Igala ovdje više nema.

Ove Igle se inače formiraju same, prema Konu Boga Višenja, i funkcionišu kao spone između zvijezda. Njihovo stvaranje zavisi od kosmičkih ciklusa, tačnije od međusobnog položaja zvijezda i njihovog odnosa prema izvornom sjaju Ra-M-Ha.

Kada je riječ o „siganju“ (skakanju ili prostornom teleportovanju), taj proces se ne obavlja bez adekvatne zaštite. Taj skok kroz prostor vrši se isključivo unutar Broda.

KROVINUŠKA
„Trubu“ (kanal, vezu kroz vrijeme) Preci su stvarali za svoje potomke... Slagali su i raspoređivali Kamenčiće... Kako drugačije sačuvati Pamćenje Roda i prenijeti ga potomcima koji će se naći u Tami? Ljudi umiru, drveće se posiječe, ali Gore (planine) pamte. To je poput Nebeske Igle — kako drugačije da preneseš nešto odavde „tamo“, kroz trista i više godina?

Kamenčići su zapravo „bilježnica“ u koju su pisali naši Preci, a u koju sada pišeš i ti sam, za one koji će poslije tebe živjeti na Midgardu.

Čovjek nema dovoljnu snagu uma da pomjeri cijelu Goru, ali Kamenčići od kojih su Gore sastavljene složeni su za Naše — za one koji hode Putevima Predaka. Na kraju krajeva, nisu svi Kamenčići stvoreni direktno od strane Prirode (Pri Rode); mnogo je onih koje su naši Preci sami napravili svojim rukama, kao rukotvorine.

Zato je za Midgard to od suštinskog značaja: ako bi se pomjerila cijela Gora, to bi surovo uticalo na samu Prirodu (Pri Rodu). Međutim, ako uzmeš Kamenčić koji su Preci ostavili baš za tebe — a onaj koji je tebi namijenjen nikada nećeš pobrkati, niti ćeš tuđi uzeti — i prenijećeš ga dalje kroz „trubu“ (vrijeme), time se Prirodi ne nanosi nikakva šteta. To služi isključivo na dobrobit samog Roda.

Što se tiče rudarskih jalovišta (terikona) i ogromnih „rupa“ u zemlji koje pravi moderna industrija, to za Prirodu (Pri Rodu) nije samo obična šteta; to direktno utiče na psihu ljudi. Na primjer, prije toga domoroci (negri) nisu ludjeli; nisu ratovali, niti je među njima bilo ljudožderstva — to se dešavalo samo po nalogu Vudu žreca, koji su u tim stvarima bili veoma napredni. Ali, čim su na njihovoj zemlji pronađeni nafta i gas, tada su počeli i ratovi i ljudožderstvo.

Preci i Praščuri (prvopreci) čitali su i slali zapise direktno na Dušu i na Put. Kako je to bilo u stara vremena, kada su predskazivali budućnost? Oni tada nisu mogli proračunati tačno „ime i prezime“ konkretne Duše koja će se utjeloviti u svijetu Jav kroz 300 ili 500 godina. Zato su svoje zapise usmjeravali na Put Roda — odnosno na sve one Duše koje će tek doći u Jav.

Brigu o svojim potomcima kroz vrijeme Preci su zapisivali i utiskivali u Kamenčiće. Sve se u svijetu mijenja, ali Kamenčići sve to čuvaju. Tamo gdje danas možeš da „čuješ“ Kamenčiće, to znači da su tvoji Preci u tom kraju, na tim zemljama, nekada čitali svoje zapise. Tamo su se držale Službe. Zaista je bilo potrebno služiti sa velikom predanošću da bi se nešto utisnulo u običan Kamenčić za tebe, koji ćeš tu proći tek nakon nekoliko stotina godina. Preci su to stvarali (generisali) za svoje potomke, a kada ti danas dođeš na to mjesto i to čuješ — ti zapravo ulaziš u rezonancu sa njima. A čime to rezonuješ? Svojom Krvlju (Krvuškom).

Ipak, oni to nisu načitavali za nekog konkretnog „mene“ ili „tebe“, već za sve potomke Roda bez razlike. Preci nisu mogli poimenično da izračunaju koji će od potomaka uspjeti da dopješači do tog mjesta kroz vjekove, ali je zapis namijenjen svakome ko uspije do tamo da stigne.

To je zato što vas povezuje krv... To je način na koji su Preci zvali svoje potomke: „krovinuška“ (moja rođena krv). Baš za te svoje „krovinuške“ oni su načitavali zapise, znajući da će njihova krv jednog dana doći na tu zemlju, ugledati Kamenčić i čuti šta su Preci u njega utisnuli. Tada će ta „krovinuška“ uzeti taj Kamenčić i ponijeti ga dalje, čime će zapravo pokazati brigu za one koji će poslije nje iz istog Roda doći u svijet Jav. Zato i ti čini ono što ti je dužnost — za zemlju, za Bogove, za Rod. Sve to nosiš u sebi; zbog toga i čuješ zov ove zemlje, kao i šapat i govor Kamenčića. To zapravo „krovinuška“ govori unutar „krovinuške“ (krv predaka progovara u krvi potomka).

Pomjeriti cijelu Goru znači narušiti red, ali podići mali Kamenčić i prenijeti ga tamo gdje ti Duša nalaže — na to ima potpuno pravo svaki potomak.

Prevela: Slađana Lazić

Priredio: Igor Rems