PIŠE: Dragutin Dašo Durutović, advokat
Jednom sam komentarisao o čovjeku koji je došao kod mene da mi potpiše punomoćje, ali kako je bio nepismen potpisao se otiskom prsta. Moj sagovornik je konstatovao da je to strašno, jer taj čovjek nije pročitao nijednu knjigu. Daljom pričom smo došli do toga da je strašnije da ima pismenih, u smilsu da znaju čitati, ali da nisu pročitali nijednu knjigu. Jedna stara poslovica kaže „Timeo hominem unus libri“ ( čuvaj se čovjeka jedne knjige), u smilu da je to osoba koja je ne samo pročitala jednu knjigu, u tom smislu, već indoktrinirana osoba, koja nije sebi dozvolila da čuje i drugu stranu, odnosno da ode dalje i da sazna više.
Kao što je poznato, Sveti Vasilije Ostroški –Čudotvorac, Svetac je na čije se ime gdje se god nalazili prave metanije i čije se ime izgovara sa strahopoštovanjem, čak i od osoba koje ne pripadaju pravoslavnoj vjeri. Čak je tako bilo i za vrijeme totalitarnog komunizma, ali nakon toga došlo je novo vrijeme da se danas u Crnoj Gori odnosno Montenegru, pojave osobe koje negativno govore o Svetiljelju.
Čak sebe nazivaju Crnogorcima- komitama, zelenašima...Čak ne znaju odakle je Sveti Vasilije. To nisam mogao da vjerujem da će se desiti. No, to nije tema ovog mog pera. Na dan Svetog Vasilija rijeke ljudi su bile pod Ostrogom, bila je litija u Nikšiću, ali je bio i događaj koji je naravno potpuno beznačajan u univerzumu, ali ipak izaziva reakciju da se objasni ljudima „jedne knjige“ kako stvari stoje i kako ih lažu.
Kada bi uzeli flašu najboljeg vina iz Crne Gore, a zaista imao dobra vina, te prosuli vino,a sipali sirće i dalje bi ostala etiketa da je to vino, ali sadržaj flaše ne bi bio isti, te bi se otkrio probanjem iste ili čak samim opažanjem. Jedna grupa ideologa koji su nosili baklju, u vidu štafete su pokušali, a zamalo uspjeli, da iz Crne Gore uklone sadržaj, da prospu sve što je stotinama godina ugrađivano i sipaju novi sadržaj, da zamijene Crnu Goru Montenegrom i unište cijelo istorijsko nasleđe. Komunizam je započeo taj projekat, a u ova nova zla vremena su pokušaji da se to uradi i falsifikuju istorijske činjenice nastali nakon Velikog rata u Crnoj Gori.
Dakle, dok je trajala litija i dok se narod sabirao u Ostogu u Titovgradu, koji se sada formalno zove Podgorica, ali mu je duh Titov, se odigrala rukometna utakmica. Mene lično rukomet nikada nije zanimao, iako je viteški sport, koji iziskuje veliki napor, dinamičnu igru, čestu promjenu rezultata, ali nije bio interesantan za mene. Na toj utakmici koja je najmanje imala veze sa sportom su dopirali uzvici sa ulica male varoši sa početka 1941. godine - "e viva Montenegro". Na tribinama je bila velika plahta sa natpisom „Zelenaši“. Nosila su je djeca , čiji prađedovi, vjerovatno danas ne bi umjeli da pročitaju taj natpis, jer je na latinici, a sa druge strane početkom XX vijeka bilo je vrlo malo pismenih čeljadi u Crnoj Gori, jer su tako držani pod apsolutnom monarhijom mnogo lakše u polufeudalnom uređenju.
Ko su Zelenaši?
U ekonomskom, finansijskom smislu, to su ljudi koji daju "zajam" uz visoke kamate, ali ovdje nije riječ o tome, mada je ta aktivnost bila i ostala poznata u Crnoj Gori kako ranije tako i danas.
Ova djeca koja vjerovatno nisu pročitali nijedni knjigu, niti čula usmeno predanje razviše zastavu, vele Gajetušu, zelenu sa grbom po sredini koji oko sebe ima ispleten vijenac ukrašen starom trobojkom kraljevine Crne Gore.
E, pa, dragi moji. ne postoji nikakva zastava „Gajetuša“, posebno ne ta zelena i internirci u Gajeti- ostaci vojske kraljevine Crne Gore koji su čak i učestvivali u „Maršu na Rim“ su nosili trobojku o čemu postoje fotografije.
Ne postoji takva zastava do ovoga poslednjeg vremena, od devedesetih kada je počelo brutalno falsifikovanje istorije. Zelenaši ili Zelenaški pokret je nastao iza Velikog rata, Prvog svjetskog rata u okolnostima kada je Crna Gora kapitulirala 1916. i potpisala akt o kapitulaciji na Cetinju, koji su po ovlašćenju premijera Lazara Mujuškovića potpisali brigadiri Bećir i Lompar.
Nakon 1918. kada je bilo izvjesno da će se formirati nova država Južnih Slovena, koja je priželjkivana od velike većine u Crnoj Gori, ali i okruženju, bivši suveren Crne Gore, kralj Nikola i pristalice njega i njegovog režima su počeli pripreme da to osujete.
To su radili uz pomoć kraljevine Italije. Političke prilike su bile takve da bi do ujedinjenja u kraljevinu SHS svakako došlo i da bi Cra Gora kao kraljevina nestala , što zbog kapitulacije 1916. , što zbog pada popularosti vladarske kuće Petrovića, raspoloženja naroda za promjene i niza drugih okolnosti u to vrijeme.
Podgorička skupština je potvrdila ujedinjenje, a poslanici su se izjašnjavali za zelene liste koji su bili za opstanak Crne Gore kao kraljevine i bijele liste za ujedinjenje. To su praktično bile podjele još iz vremena kraljevine na Klubaše i Pravaše, pristalice ujedinjenja ili pristalice samostalne kraljevine Crne Gore. Odatle su nastali Zelenaši i Bjelaši kao dvije suprotstavljene skupine, ali ne suprotstavljene nacionalno, vjerski i etnički, jer je to bio isti narod iz Crne Gore (braća, rođaci, plemenici, i kumovi), već politički. Čak su i Zelenaši bili mahom za ujedinjenje , ali pod dinastijom Petrovića kao dominantnom, što se u okolnostima odstupa dinastije Petrović i kapitulacije nije moglo objektivno očekivati nakon rata.
Poznato je da je pod patronatom kraljevine Italije i bivše vlasti kraljevine Crne Gore u egzilu nastao Zelenaški pokret i nastaje Božićna pobuna 1919. godine, koja će stvoriti sukobe i jaz između pristalica ujedinjena – Bjelaša i pristalica samostalne Crne Gore – Zelenaša.
Motivi su ideološki, ali i ekonomski, ne etnički. Stara vlast je željela privilegije, pristalice stare vlasti su željele da očuvaju svoje pozicije, imovinu, privilegije, vojvodstva i serdarstva, ali u novim okolnostima to je bilo skoro nemoguće zadržati.
Mentalitet se ne mjenja kao i danas što se po svaku cijenu žele zadržati privilegije. Osim toga vladavina poslednjeg suverena je trajala od 1860. te je mnogima i to bilo previše i narod je želio promjene.
Da li je napravljena nepravda Crnoj Gori, gubitkom države ostaje na istoričarima da tumače, ali je u novoj kraljevini kasnije Zetska banovina bila mnogo veća, bogatija i uloženo je mnogo u nju. Grupa oficira i vojsnika, te pristalica Petrovića potpomognuti Italijom su ustali sa pobunom na Božić i sama pobuna je relativno brzo ugušena, ali se godinama iz toga vodila borba i sukobi sa odmetnicima, odnosno između odmetnika i zvaničnih organa vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ti odmetnici su sebe samonazvali Komitama, po ugledu na komite iz 1916 -1918 - te, koje su se odmetnule protiv okupacije Austrougarske monarhije. Istina u odmetnicima nakon 1918. bilo je i komita od ranije. Oni ipak nisu Komiti u tom smislu , već odmetnici, ali su se sami prozvali komitima, i otuda danas ta priča.
Današnje podjele u Crnoj Gori imaju traga prije svega iz komunističkog režima koji je nakon 1945. pokušao da Crnoj Gori nametne novi sadržaj i identitet, te je u velikoj mjeri zavadio i podijelio Crnu Goru do dan danas, ali postoji velika razlika u podjelama iz 1918., onih iz 1941. i ovih danas.
Podjele iz 1918. nisu etničke- nacionalne, već ideološke. Radi se o istom narodu iz Crne Gore , rođenoj braći koja su bila na suprotnim stranama. Nije tu bilo spora oko nacije i vjere, to je isti čovjek, koji se podijelio za i protiv ujedinjenja. U tim sukobima su se ubijale međusobno porodice i najbliži rođaci, kao npr. u porodicama Mijušković,Nikčević i mnogim drugima.
Odmetnici su ubili Dr Nika Martinovića, bliskog rođaka kralja Nikole koji je bio Bjelaš. Sa druge strane u selu Povija je ubijen major Crnogorske vojske Šćepan Mujušković od strane žandarmerije. Samo pukim slučajem je moj prađed Šoro Jelić Zelanaš izbjegao sličnu sudbinu tada. Mnogo je primjera gdje su se iskopali kuće jedni drugima. Formalno - pravno odmetnici su napadali regularnu vojsku i policiju kraljevine SHS, organe vlasti, narodne poslanike i prvake, digli oružanu pobunu protiv članice Lige naroda, te su se smatrali odmetnicima teroristima, i država je reagovala. Bilo je brutalnih obračuna i zločina sa obje starne, to nije sporno, ali je sporno što to nema veze sa današnjicom i pogrešno se tumači. U savremenoj Crnoj Gori osobe, grupe i udruženja koje sebe poistovjećuju sa komitima ili odmetnicima, nemaju nikakve ideološke, političke nacionalne ili bilo kakve veze sa njima. To su ideološki potomci komunizma, koji su pokušali da od Crne Gore naprave nešto što nije bila, da falsifikuju istoriju i nepobitne činjenice, te da naprave državu spram sebe i svojih ekonomskih interesa.
Crna Gora je bila država, doduše zvanično tek od 1878. , a ranije je bila kroz istoriju manja ili veća zavisno od Otomanske okupacije vjekovima. Nacija i narod ne nastaje državom, već stvara državu, ne država narod. Prvo nastaje narod, pa tek onda država, a država je kategorija koja se mijenja i teritorijalno i nazivom, i na svaki način, a narod je narod i on ostaje kao kategorija. Dakle ovdje je manje ili više isti narod iz 1878., 1918., i 1941., kao i dnaas, ali je ideologija pokušala da stvara jaz između braće.
Dakle Zelenaši iz 1918. i ovi sa utakmice nemaju apsolutno nikakve veze, te ta omladina je očigledno pročitala samo jednu knjigu, a plašim se da nije nijednu. A što se tiče bratimljenja Cetinja i Gajete, srećno bilo, ali vjerujem da 99% ne zna ništa o Gajeti i logoru tamo. Eto, ja sam bio tamo da posjetim počivalište ujaka moje majke Šćepana Jelića, komite , a kasnije odmetnika –Zelenaša koji je ostavio svoj mladi život tamo poginuvši od ruke drugog bliskog rođaka moje majke Lazara Nikčevića, komite i Zelenaša koji je bio major i odstupio je za Ameriku.
Eto, to je priča o Zelenašima, ja se nadam da u Crnoj Gori neće brat na brata dići ruku da bi neko sakrio milione koje je od svih nas oteo. Za razliku od današnjih „Zelenaša“ , ja kao potomak nekih Zelenaša sam danas Bjelaš svim srcem i dušom i kažem umjesto Viva Montenegro, Živjela Crna Gora!!!
