Žičara ka Rumiji - Sveto trojstvo grada, jezera i svete planine
PIŠE: Milenko Jovanović
Ko jednom kroči na vrh Rumije, taj više nikad nije isti. Sa njenih visina čini se kao da se nebo spušta na zemlju, kao da pogledom obuhvatate cijeli svijet – obala što se "spušta" ka otvorenom Jadranu, ogledalo Skadarskog jezera, dolinu Zete, Albaniju i daleke vrhove što stražare nad okruženjem. Na tom mjestu čovjek shvata da su priroda i vjera jedno, da se istorija i budućnost susreću u jednoj tački – na svetoj planini Rumiji.
Baš u godini kada slavimo dvadesetogodišnjicu obnove crkve Svete Trojice na Rumiji, objavljena je vijest o nacrtu velikog projekta – izgradnji žičare koja bi povezala Bar preko Vlembusa, Mikulića i Starog Bara sa prostorom Skadarskog jezera: Crmnicom, Šestanima i Ostrosom.
Crkvu na vrhu Rumije srušile su Osmanlije u 16. vijeku, ali vjera naroda nije poklekla. Pet vjekova kasnije, 2005. godine, hram je obnovljen – kao svjedočanstvo da se svetinja može razoriti, ali ne i zatrti. Ona je tu, na vrhu, kao znak da je narod opstao i da će opstati. I baš sada, kada slavimo taj jubilej, ideja o žičari dobija snagu simboličke obnove i nastavka jedne velike priče.
Rumija nije samo planina. To je sveta gora, jedinstvena po tome što je kroz vijekove ujedinjavala vjere i narode. Na nju su hodočastili i pravoslavni i katolici i muslimani. Sa njenog vrha podjednako su vidljivi hramovi i manastiri, džamije i stare tvrđave, svjedoci jedne složene, ali i veličanstvene istorije.
Zato je žičara više od turističke atrakcije. Ona može postati most koji će ponovo naglasiti tu ulogu Rumije kao simbola jedinstva. Ona bi mogla povezati grad Bar, Skadarsko jezero i svetu planinu u jedan živi trougao koji možemo razumjeti i kao svoje „sveto trojstvo“ prirode, kulture i duhovnosti.
Nijedan projekat vezan za Rumiju ne može imati puni smisao bez Srpske pravoslavne crkve i njene Mitropolije crnogorsko-primorske. Ona je čuvar obnovljene svetinje, čuvara duhovnog života i identiteta ovdašnjeg većinskog naroda. Uključivanje Crkve u ovaj projekat nije samo potreba, već preduslov. Samo tako žičara može postati put hodočašća, a ne obična linija prevoza.
Sa Crkvom, ovaj projekat dobija blagoslov i trajnost. Bez nje, bio bi sveden na puku komercijalizaciju i neizvjesnost.
Opština Bar je već poručila da očekuje široku saradnju sa državnim institucijama – od ministarstava urbanizma, javnih radova i državne imovine, preko Uprave za željeznice, CEDIS-a i Agencije za zaštitu životne sredine, pa sve do Javnog preduzeća za upravljanje nacionalnim parkovima. To je nužan preduslov da se izradi studija izvodljivosti u skladu sa zakonom i najvišim standardima.
Građani su, koliko se moglo oslušnut, većinom pozitivno reagovali na najavu ovog projekta, prepoznajući da će on donijeti snažan zamah turizmu, oživjeti stara sela, podstaći privredu i dati Baru novu dimenziju. Zamislite koliko će turista i hodočasnika željeti da u jednom danu vide more, jezero i planinu, i da na vrhu Rumije stanu pred obnovljenu crkvu Svete Trojice.
Ako bude realizovana u duhu saradnje države, opštine i Crkve, žičara će biti više od infrastrukturnog projekta. Ona će postati simbol našeg vremena – most između prošlosti i budućnosti, između različitih vjera i naroda, između mora i jezera, između neba i zemlje.
Rumija je vijekovima čuvala naš narod. Sada je na nama da čuvamo nju, da je približimo svijetu, ali sa poštovanjem i blagoslovom. Samo tako će žičara postati ono što treba da bude – živa veza grada, jezera i planine, živo svjedočanstvo da smo i narod prošlosti i narod budućnosti.
