BAR U DIMU
Jauk jutra
Gore brda
Crveni jezici
Isplaženi na nebesa
Tvoje ruke na čelu
Daleko od nas
Kažeš da se cveće
Povija na vetru
Da pesak
Poslednji umire
Dolaziš na jug
Sa torbom na leđima
Gde tužbalice donose smrt
Jesen crnih marama
I čavke
Među trepavicama žena
Na pragovima napuštenih kuća
Oslušni
Krik grada ne porađa radost
Nego humku sprženog kamena
Čempresi u oku
Znaju za suze zvezda
Strašnu tišinu korenja
Pusti kišu sa dlanova
Ne utvrđuj pustoš
Zatvori nebo što gori
Da nam se ne rađaju lobanje
Na rebrima zemlje što drhti
Gospode
Igor Rems