Molitva Njegošu
Bog se dragi na Srbe razljuti
Što se ljuti kad mu nije bolje
Srbi jesu narod Svetog Save
Ali mnogo za sjutra ne misle
Misli su im vazda mimo glave
Poeziju nebesku imaju
Sinje more i sve krsne svece
Jame drače kule i oltare
Pet vjekova krvi Otomana
Njihov jaram i gvozdeni najam
I jednoga pjesnika Vladiku
Što je svima Nebo otvorio
Iz četiri Nahije i Brda
Stavio je Vaseljenu novu
Luči divljoj nama za buduće
Što će doći i što nije došlo
Razdverio Pećaršiji ključe
Cetinju ih poslao u plavet
Neba koje samo Lovćen grije
A grije ga sunce mimo sunca
I miju ga vode mimo voda
Tamjan koji do Dečana ječi
U Prizrenu Dušana podiže
Crnu Goru Crnoj Gori vraća
Munje kroti i gromove škopi
Adsko meso baca u procijep
Blizu svete lavre Gračanice
Knez Lazaru što je iskon naše
Svete loze od Svetije Zemlje
Metohije koja na Kosovu
Raspoznaje novog Obilića
Na pet dana iza Mitrovdana
To je kamen pustinjaka inog
Što Lovćenu dade nova krila
Crna Gora Vitlejem rodila
Drevni Kijev i Konstantinopolje
Sva tri Rima u ruho zlaćano
Kako bi nam potop lakše pao
I ko Noje Njegoš preostao
Batrić Babović
