Savina Neđelja – Zavjetni post Šestana: Duh Svetog Save u Baru i Crnoj Gori
Prošle godine objavili smo ovu izuzetnu narodnu i književnu priču, a njena aktuelnost ostaje nepromijenjena, posebno u danima prije, tokom i nakon proslave Savindana crkvenim službama i svečanim akademijama u Baru i širom Crne Gore. Sveti Sava, kao duhovni otac srpskog naroda, i dalje je inspiracija za sve generacije i nosilac moralnih, kulturnih i nacionalnih vrijednosti.
Duhovno bogatstvo jednog naroda ogleda se i u njegovoj sposobnosti da sačuva predanja i uspomene vezane za porijeklo i postojanje. Jedan od značajnih doprinosa ovim naporima je i književna krtica „Savina Neđelja“, sa podnaslovom „Zavjetni post Šestana“, čiji je autor (počivši) ugledni Baranin Petar Peko Šoć.
Priča ima dvostruku vrijednost: tematsku, jer govori o svetiteljskoj misiji Svetog Save, i mislenu, kao svjedočanstvo o boravku Nemanjića na ovim prostorima i mjestima koja je obilazio duhovni otac srpskog naroda. Šestani, kao dio barske opštine u Krajini, u blizini Skadarskog jezera, tradicionalno su bili naseljeni albanskim stanovništvom katoličke vjeroispovijesti, ali upravo ovdje tradicija Savindana i zavjetnog posta pokazuje duboku duhovnu povezanost i prihvatanje Svetog Save kao zaštitnika naroda.
Peko Šoć je za radio Svetigoru ranije izjavio:
„Još kao desetogodišnji dječak čuo sam za ovo predanje. Slušao sam ga od ljudi iz tog kraja, koji su putem preko Bijele Skale u podnožju planine Rumija dolazili i vraćali se iz Starog Bara ka Šestanima. Odmarajući se pored izvorske vode, putnici-namjernici su neretko kazivali priče i legende o prošlosti. Jedna od njih je i priča o Svetom Savi u Šestanima… I danas mnogi Šestani poštuju taj zavjetni post, što svjedoči o prisustvu i misiji Svetog Save na ovim prostorima. Odlučio sam da ovo predanje uobličim u prikladnu formu, sačuvam ga od zaborava i ostavim za sjećanje.“
Savina Neđelja – Zavjetni post Šestana
U priči se opisuje zla godina kada su vrućine, suša i bolest pogodile sela na padinama Rumije i oko Skadarskog jezera. Ljudi su umirali, stoka se gubila, a zemlja je izgledala kao napuštena. U tim kritičnim trenucima Sveti Sava, prolazeći ovim krajevima, zaustavio se da pomogne:
„Bože, pomiluj i spasi narod ovaj“, podiže ruke i glavu k nebu, a zatim udari šakom po kamenu pred njim: „Stani, poharo prokleta, dovde dođi i nikad više!“
Nakratko se nadvisiše oblaci, sitna kiša osvježi zemlju, voda se vrati u bunare, list se oživjeo, a narod koji je preživio podigao se uz zvuke cvrkuta ptica i crkvenih zvona. Od tada se u Šestanima poštuje „Savina Neđelja“, zavjetni post kao znak vječne hvale i zahvalnosti Svetom Savi.
Značaj Svetog Save za Bar i Crnu Goru
Sveti Sava nije samo duhovni zaštitnik, već i simbol nacionalnog identiteta. Njegova misija, kako je svjedočena u ovoj priči, osvijetljava istorijske i kulturne veze ovih prostora sa Nemanjićima. Bar i Crna Gora, kroz vjerske službe, svečane akademije i narodne običaje, i danas čuvaju sjećanje na Savu kao duhovnog učitelja, mirotvorca i čuvara pravde. Običaj posta na Savindan u Šestanima pokazuje kako narodne tradicije i crkvene vrijednosti mogu sačuvati kolektivnu svijest i identitet generacijama.
U danima kada se svečano obilježava Savindan, važno je podsjetiti se na neprolaznu poruku Svetog Save: poštenje, duhovnost i obaveza prema narodu i zajednici. Baš kao što je legendarni Peko Šoć zabilježio priču u svojoj crtici, njena aktuelnost i značaj ostaju živi i danas.
