Sloga u Baru - besplatni vrtići danas, mangulice (malo) sjutra

PIŠE: Tomislav T. Velički

Eto, čovjek da se iskreno obraduje — i to bez trunke sarkazma, bar na prvi pogled. Opština Bar i njen predsjednik Dušan Raičević potpisali su sa predškolskim ustanovama ugovore koji omogućavaju besplatan boravak u tri vrtića. I, pazite sad čuda — sve stranke u barskom parlamentu složno podržale. Svi. Do jednog. Kao da je neko pritisnuo dugme „sloga“.

Zaista, lijepo. Plemenito. Gotovo nestvarno.

Pa kad već može oko vrtića, što ne bi moglo i oko drugih „sitnica“?

Recimo, bilo bi baš nekako ljudski i pristojno da se ta ista sloga prelije i na inicijativu da novi vrtić u izgradnji ponese ime čovjeka koji je, za razliku od mnogih, imao hrabrosti onda kad je bilo najteže — Mirsada Mirze Kurgaša. Našeg, kako ga neki nazvaše, barskog i crnogorskog Gandija. Čovjeka koji je branio čemprese, digao glas protiv bušotina i potencijalnog zagađenja Jadrana, zalagao se za vojnu neutralnost, za jednakost svih naroda i vjera, i — što je valjda najveći „grijeh“ — zaštitu i svog islama i prava pravoslavnih komšija u vremenu kad je bilo najlakše ćutati.

Ali, eto, možda je lakše složiti se oko besplatnog vrtića nego oko imena koje podsjeća na savjest.

No, nećemo biti sitničavi. Kad već ide sloga, hajde da je proširimo.

Recimo, da se konačno dogovore da se stane na put turističkoj atrakciji zvanoj „mangulice u šetnji kroz Sutomore“.

Jer nije svaki grad blagosloven da mu krda svinja prevrću kontejnere, šetaju magistralom i defiluju najurbanijim ulicama. To nema ni Pariz. Ni Beč. Ni Bar — osim kad je Sutomore u pitanju.

A Sutomore, gle čuda, puni budžet. Ali se, izgleda, prazni od pažnje.

Možda bi se, u duhu te novootkrivene sloge, moglo doći i do jedinstvenog stava oko Maljevika — turističkog kompleksa koji postoji više u pričama nego u stvarnosti. Projekta u koji su, kako narod kaže, „ugrađeni“ milioni, ali nijedan ašov. Pravo arhitektonsko čudo: građevina bez temelja, ali sa bogatom istorijom.

Ili, recimo, da se neko sjeti da djeca u Sutomoru postoje i van turističkih brošura. Da imaju gdje da se igraju, trče, odrastaju. Jer kad navale desetine hiljada gostiju, možda će neko pitati: „A šta vi nudite najmlađima?“ Odgovor bi, za sada, mogao da stane u jednu riječ — ništa. Ali, opet, ima vremena. Sezona tek što nije.

I na kraju, kad već tako lijepo umijemo da se složimo — možda bi bilo dostojanstveno da se 24. marta u 19.45, pred vojnim kompleksom Crni rt ili na Maljeviku, obilježi 27 godina od početka NATO agresije na SRJ. Baš tamo gdje je pala prva bomba. Bez obzira na stranačke boje, ideologije i trenutne geopolitičke mode.

Jer nekad nije stvar politike. Nego pamćenja.

A ako smo već otkrili da sloga postoji — bilo bi šteta da je koristimo samo za fotografisanje i saopštenja.

Sloga, kažu, kuću gradi.

A kod nas, za sada, više liči da uređuje izlog.