Kneževićeva opomena Srbima: Dosta je bilo nacionalne šizofrenije
PIŠE: Milenko Jovanović
Poruka Milana Kneževića, lidera Demokratske narodne partije u emisiji "Slobodna zona" (PRVA TV) u vezi sa posljedicama "raspipanja glasova" srpskog biračkog tijela, predstavlja više od političke analize. Ko je razumio, Knežević je uputio poziv na nacionalno sabranje.
Bez uvijanja, bez kalkulacija, u maniru čovjeka naviklog na udarce i nepravde, lider Demokratske narodne partije jasno je ogolio jedan od najvećih paradoksa srpskog političkog bića u Crnoj Gori: kukavičko i licemjerno očekivanje da srpske stranke rješavaju srpska nacionalna pitanja, dok značajan broj samih Srba uporno glasa one koji su ta pitanja gazili.
Knežević je prst upro tamo gdje najviše boli – u takozvane građanske, ili bolje rečeno graDžanističke Srbe, koji nedjeljom pjevaju „Sprem’te se, sprem’te“, a u nedjelju na izborima glasaju za PES, Demokrate, pa čak i DPS, dakle stranke koje stoje snažno na stanovištu da je NATO spaselje za Crnu Goru i koje priznaju terorističku tvorevinu koju nazivaju "država Kosovo". A onda, isti ti glasači graDžanista kada nacionalni interesi srpskog naroda dođu pod udar, upiru pogled i krivicu na Novu srpsku demokratiju i DNP, i traže da sa svojih 15 odsto podrške rješavaju ono što su oni svojim glasovima minirali.
"Značajan broj Srba glasao je za PES i Demokrate. Možda i neki za DPS. A onda očekuju od nas da sa 15% podrške riješimo sva srpska nacionalna pitanja" – upozorio je Knežević.
Ovaj nastup nije bio slučajan izliv frustracije, već hrabra i dugo očekivana opomena – opomena zalutalim, uplašenim, kafanskim Srbima, Srbima „na baterije“, koji se ponose guslama i pjesmama, ali se plaše da na izborima stanu uz one koji jedini imaju kičmu da se suprotstave režimima, pritiscima i izdajama.
Knežević je podsjetio i na apsurd političke hipokrizije – da se od njega i njegovih poslanika očekuje da "ne izdaju Kosovo", dok se od „građanskih“ lidera ne traži ništa, jer je kao „normalno“ da oni moraju, a srpski lideri ne smiju.
"Spajić mora, a ja ne smijem. I onda od mene sa četiri poslanika očekuju da riješim sve probleme u društvu" – kazao je Knežević.
Nije se malo puta dešavalo da Knežević i Nova srpska demokratija, na čelu sa Andrijom Mandićem, uz SNP i opozicionu Ujedinjenu CG, ostanu usamljeni u odbrani srpskog identiteta i nacionalnih interesa. I u Skupštini, i u pregovorima, i u Vladi – tamo gdje se brani čast naroda, njih ima, iako ih često nema dovoljno. Upravo zato je licemjerno i nemoralno da oni koji se nisu usudili da im daju povjerenje, traže da za njih obave borbu.
Svi oni koji u Kneževiću i Mandiću traže mane, a u PES-u i Demokratama „manje zlo“, moraju konačno da razumiju – borba za nacionalna prava ne može biti stvar simpatije i antipatije, nego odgovornosti i hrabrosti. Ko želi da srpski interesi budu zaštićeni, ne može ih više prepuštati onima koji su ih godinama ignorisali ili gazili.
Milan Knežević nije rekao ništa novo – samo ono što se godinama prećutkuje. Ali ovaj put, niko više neće moći reći da nije bio opomenut.
