Zašto Nikolić i DPS ne podnose Mandićevu snagu i politički kredibilitet

Upravo objavljeni intervju šefa Kluba poslanika Demokratske partije socijalista Andrije Nikolića za „Pobjedu“ otkrio je prije svega duboku frustraciju DPS-a zbog volje naroda koji je na čelo Skupštine Crne Gore želio  Andriju Mandića – čovjeka koji je, za razliku od DPS-a u eri Mila Đukanovića, odbio da proda istoriju, tradiciju i  suštinski identitet Crne Gore i njenih građana.

Razočaranje je toliko jasno da ga Nikolić u intervjuu ni ne pokušava sakriti, a njegove optužbe, strahovi i nervoza samo su odraz duboke političke praznine u kojoj se DPS danas nalazi.

Svima je jasno da DPS već duže vrijeme ne može podnijeti činjenicu da je Andrija Mandić postao političar koji je osvojio poštovanje širom Crne Gore, uključujući i one koji ga ne podržavaju. Mandić je, kao predsjednik Skupštine, pokazao ono što DPS 30 godina nije mogao ni želio -  dostojanstvo, državničko ponašanje, čuvanje tradicije, i odbijanje bilo kakve političke trgovine po nalogu sa strane. Danas se upravo pod njegovim rukovostvom Skupština Crne Gore vodi mirno, institucionalno i u skladu sa interesima građana, bez ideoloških vrteški i bez odricanja od dubinskih identitetskih temelja države – nečega od čega je DPS odavno odustao u svojim političkim preobražajima.

Upravo zato su neosnovane tvrdnje Andrije Nikolića da Mandić „kopira Vučića“, da „fingrira integracije“ ili da „pere biografiju“. Naprotiv – Mandić je ostao ono što je bio i kao opozicionar: Srbin, politički predstavnik srpskog naroda u Crnoj Gori, i čovek koji nikada nije prodao svoja uvjerenja uprkos primamljivim ponudama koje je dobijao u najtežim godinama.

Upravo zato ima harizmu koju ni DPS, ni njihovi mediji, ni njihovi saveznici ne mogu da ospore. Danas, u ulozi prvog čovjeka parlamenta, on dostojanstveno predstavlja Crnu Goru, i to upravo onu Crnu Goru koja poštuje svoje korijene – državu u kojoj srpski jezik mora ponovo biti službeni, a trobojka narodna zastava. I nema sumnje da će narodna volja na kraju ići u tom pravcu, jer to više niko ne može spriječiti.

S druge strane, Nikolićev intervju za „Pobjedu“ predstavlja klasičan ispad političkog očajnika iz stranke koja je Crnu Goru osramotila gdje god je mogla – unutra, u regionu, u međunarodnim institucijama.

Umjesto da se suoči sa činjenicom da je DPS izgubio zbog sopstvene politike, korupcije, izdaje vlastitih ideoloških temelja i najveće političko-ideološke konverzije u istoriji Crne Gore, Nikolić pokušava da krivicu prebaci na Mandića. A upravo je Đukanovićeva era bila simbol političkog prevrtljaštva – toliko dubokog da je danas s pravom poređen sa Sekulom Drljevićem i Novakom Kilibardom, i, ako je to uopšte moguće, čak nadmašio obojicu.

U intervjuu "Pobjedi" Nikolić tvrdi da aktuelna vlast „zloupotrebljava evropske integracije“, da „kopira Srbiju“, da se „pokriva SPC“, da „dozvoljava ruski uticaj“, i slično. No, suština te retorike nije u argumentima, već u strahu da je politička realnost danas drugačija, da je narod izabrao novi put, da je DPS izgubio privilegiju da tumači patriotizam, državnost i evropski put.

I što je još važnije, strah da će se u budućnosti institucionalno vratiti sve ono što je DPS pokušao da izbriše – od službenog statusa srpskog jezika, do simboličkog i istorijskog dostojanstva trobojke.

Nikolićev napad na Mandića kao „šefa većine“ samo je najnoviji u nizu pokušaja da se diskredituje čovjek čiji je politički kredibilitet danas nesumnjiv. I upravo taj kredibilitet, građen decenijama, uz žrtve, progone, zatvaranje i pritiske, čini Mandića jednim od rijetkih političara u Crnoj Gori koji nije odstupio od sebe.

Zato DPS i jeste nervozan: jer zna da je njihovo vrijeme prošlo, a da je Mandić postao simbol političke doslednosti u zemlji u kojoj je previše onih koji su svoja uvjerenja mijenjali kao košulje.

Intervju za „Pobjedu“ koji je Nikolić dao pokazuje samo jedno – da se DPS nije pomirio sa realnošću, da ne može prihvatiti da narod više ne želi njihove ideološke kalemove, i da je Andrija Mandić danas jedan od najvažnijih političkih aktera u zemlji, čovjek koji je prvi put nakon dugo vremena vratio dostojanstvo Skupštini Crne Gore. I što god DPS mislio o tome, narod je već presudio – i ta presuda se neće mijenjati.