Brojni Barani se pomolili Svetom Nektariju Eginskom i cjelivali njegove mošti

U srijedu veče, vjerni narod Bara imao je veliku blagodat – mogućnost da cjeliva mošti Svetog Nektarija Eginskog.

Nekoliko stotina pravoslavnih vjernika ispunilo je unutrašnjost hrama Svetog Jovana Vladimira i zajedno sa sveštenicima uznijelo molitve ovom velikom svetitelju Crkve Hristove. Čitan je akatist, a vjernici su pomazivani svetim uljem.

Nakon pročitanog akatista vjernom narodu besjedom se obratio protojerej Jovan Plamenac.

„Raduj se Sveti Nektarije, arhijereju Božiji, a mi uđimo u njegovu radost. Evo ga Sveti Nektarije došao među nas svojim tijelom. Došao da sa nama zajedničari fizički. Ali on je među nas došao i svojim duhom. I mi smo prizvani da sa  svetim Nektarijem zajedničarimo u duhu. I samo ako budemo sa njim u duhu zajedničarili, onda ćemo ući u njegovu radost.

Sveti Nektarije je, kao i naš Sveti Vasilije, na poslušanju kod Boga da pomaže bolesnim ljudima, da ih iscjeljuje. Sam on je u svome životu doživio silnu nepravdu, a mi znamo da ništa kao nepravda ne može da pobudi našu gordost. Koliko god se mi trudili da suzbijemo svoju gordost i mislimo da smo je mi tu nekako sputali, kad doživimo neku nepravdu, a što je veća tim prije je ona razbukta u nama. A on je uspio da je sprži.

Tu svoju gordost bukvalno je uspio da je sprži. A kako? Na jedini mogući način. Svojim smirenjem. I eto to njegovo smirenje je ustvari njega, njegovu dušu, njegovo srce otvorilo da Bog može da useli u njega“, kazao je on

Gavoreći kako mi treba da se promijenimo, da bismo sa pravom mogli da od svetitelja tražimo iscjeljenje, otac Jovan Je rekao:

„Bog ne kažnjava. U Boga nema kazne. I kada zapadnemo u bolest, to nije zato što smo od Boga kažnjeni. Bog je milostiv, beskrajno milostiv. A u beskrajnoj milosti ne postoji kazna. Problem je samo u nama, što mi u svojoj bolesti vidimo samo njenu dimenziju tegobe. Tog tereta koji nas opterećuje i fizički i duševno. A ne vidimo u svojoj bolesti i svojoj muci, ono što je vidio Sveti Nektarije, vaskrsenje.

I sami zaboravimo da je Gospod postradao da bi vaskrsao. I zaboravimo da mi stradamo radi svojih grijehova, a Gospod Isus Hristos je postradao radi naših grijehova. On nije imao svojih. I zato mi ropćemo i znamo i na Boga da ropćemo. I zato hrlimo Svetom Nektariju da se poklonimo njegovim moštima. A jesmo li mi u duhu i jedinstvu sa onim čije su to mošti?

Ili mi dolazimo da tražimo pomoć i iscjeljenje na jedan gotovanski način? Bez našega truda. Da li mi dolazimo svetitelju sa pravom vjerom ili sa svojim sujevjerjem? Da li mi dolazimo svetitelju kao istinski i pravi hrišćani ili mu dolazimo očekujući od njega magiju? –„ Evo ja došao. Pomogni Sveti Nektarije“.  I sada on treba nama da skine tu našu bolest, a da se mi ne potrudimo, da u nama nema pokajanja, da u nama nema preumiljenja, da u nama nema osjećaja da moramo da promijenimo svoj život.

Da moramo da ga učinimo što više Bogolikim, da ga Hristijanizujemo, da ono što piše u Svetom Jevanđelju se potrudimo da što više ispunimo. I tada naše iscjeljenje ima smisla. Ako nam je Bog darivao bolest, zašto bi nama Sveti Nektarije ili bilo koji drugi svetitelj i sam Bog preko njih, skinuo tu bolest, ako ćemo mi svoj život da nastavimo u našoj obijesti. Naš život je dar od Boga. Ako mi nastavim da ga bezumno arčimo, onda to nikakvoga smisla nema. Jer nam Bog daruje bolest da bi nam ona bila na korist, da bi nas kroz tu bolest priveo ka sebi.

Dakle kada pristupamo svetim moštima, mi moramo u svojoj glavi da znamo da tu nema ničeg gotovanskog, bez našeg truda darovanog. Mi moramo da se potrudimo da budemo istinski i pravi hrišćani, i onda možemo sa našom nadom i sa našom vjerom i da očekujemo pomoć i iscjeljenje od Boga preko njegovih svetitelja. Preko Svetog Nektarija Eginskog.

Na nama je braćo i sestre da se trudimo da ono što je u Svetom Jevanđelju u okviru naših mogućnosti ispoštujemo. I samo tako mi ćemo biti u jedinstvu sa Svetim Nektarijem Eginskim i samo tako bićemo u jedinstvu sa samim Bogom“, kazao je protojerej Jovan Plamenac.

Dejan Vukić 

(MCP)