Knežević: Ne tražite od Srba da zaborave ko su zarad ulaska u EU!

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević poručio je da poslanici te stranke neće podržati inicijativu za smjenu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, bez obzira na to od koje bi političke organizacije takav prijedlog došao. Knežević je naglasio da se DNP u ovom slučaju rukovodi ljudskim, a ne političkim ili pragmatičnim principima.

U intervjuu za "Juronjuz" Crna Gora, Knežević je govorio o odnosima unutar nekadašnjeg Demokratskog fronta, položaju DNP-a nakon izlaska iz Vlade, statusu srpskog jezika, evropskim integracijama, sahrani generala Ratka Mladića, polemici sa sveštenikom Jovanom Plamencem, ali i dokumentima koje je objavio u vezi sa premijerom Milojkom Spajićem.

O Mandiću i odnosima sa NSD
Govoreći o inicijativi Demokratske partije socijalista za smjenu Mandića i najavi Bošnjačke stranke da će je podržati, Knežević je ocijenio da je to posljedica političkih odnosa koji su nastali nakon izlaska DNP-a iz Vlade.

Knežević je izrazio nezadovoljstvo zbog, kako je rekao, različitog odnosa njegovih nekadašnjih koalicionih partnera prema DNP-u i Bošnjačkoj stranci. On je ocijenio da takva situacija pokazuje duboke protivrječnosti unutar parlamentarne većine, u kojoj koalicioni partneri glasaju jedni protiv drugih, dok se DNP, kako tvrdi Knežević, predstavlja kao nekakav unutrašnji neprijatelj i bez osnova optužuje za dogovore sa DPS-om.

Knežević je podsjetio i da su stranke parlamentarne većine i opozicije potpisale takozvani Satlerov sporazum. Prema njegovom tumačenju, činjenica da je Ustav u relativno kratkom periodu više puta mijenjan pokazuje da su postojali i politička volja i mogućnost da se otvore pitanja identitetskih odredaba, uključujući i pitanje statusa srpskog jezika.

Knežević smatra da predstavnici srpskog naroda u Vladi Milojka Spajića nisu imali dovoljno hrabrosti da uđu u ustavne promjene koje bi se odnosile na identitetska pitanja.

On je posebno ukazao na činjenicu da DNP i Nova srpska demokratija više nijesu u istom političkom bloku na državnom nivou, iako su i dalje partneri u pojedinim lokalnim samoupravama. Knežević je naveo da je NSD u Vladi, dok je DNP u opoziciji, kao i da su svi kadrovi njegove stranke smijenjeni iz 44. Vlade.

Položaj DNP-a Knežević je uporedio sa periodom političkog raskola između Mila Đukanovića i Momira Bulatovića 1997. godine, podsjećajući na situaciju u kojoj su, kako je rekao, ljudi koji su podržavali Bulatovića ostajali bez radnih mjesta. On je odbacio tezu da je učešće srpskih stranaka u Vladi garancija da Srbi neće ostajati bez posla.

O pomirenju
Govoreći o politici pomirenja koju zastupa Andrija Mandić, Knežević je naglasio da između njih dvojice nema svađe, već da postoje različita viđenja načina na koji treba štititi interese srpskog naroda.

Knežević je podsjetio na ranije potpisanu deklaraciju o pomirenju potomaka partizana i četnika, koju smatra jedinim relevantnim dokumentom te vrste koji je DNP potpisao sa NSD-om.

Kada je riječ o eventualnom pomirenju sa DPS-om, Knežević smatra da bi tome morali da prethode izvinjenje i, kako je naveo, filtracija ljudi koji su učestvovali u progonu političkih neistomišljenika.

On je veoma oštro kritikovao DPS, optužujući tu stranku da je tokom trodecenijske vlasti, po njegovom mišljenju, uništavala državu, progonila političke protivnike i uslovljavala zapošljavanje partijskom pripadnošću i načinom glasanja. Knežević je naveo i tvrdnje o montiranim sudskim procesima, optužnicama, progonima, hapšenjima i zatvaranjima, te ocijenio da bi se DPS zbog svega toga morao izviniti građanima Crne Gore.

Istovremeno, Knežević je nedvosmisleno poručio da će poslanici DNP-a glasati protiv smjene Andrije Mandića. Naglasio je da njegova stranka ne zaboravlja ono što je tokom prethodnih godina zajednički prošla sa NSD-om i Pokretom za promjene.

Prema Kneževićevim riječima, DNP se u ovom slučaju rukovodi ljudskim, a ne političkim ili pragmatičnim principima. On je ocijenio i da bi rasprava o povjerenju Mandiću suštinski mogla da se pretvori u raspravu o karakteru i ulozi generala Ratka Mladića.

Saučešće i EU integracije
Odgovarajući na pitanje o pravosnažnoj presudi Ratku Mladiću i reakcijama evropskih zvaničnika povodom telegrama saučešća koji je porodici Mladića uputio Mandić, Knežević je iznio stav da Haški tribunal za njega ne predstavlja neprikosnoveno mjerilo istorijske istine.

Knežević je u tom kontekstu naveo istorijske primjere ljudi koji su u određenim periodima bili osuđivani, a čije je mjesto u istoriji kasnije drugačije tumačeno. Poručio je i da ne prihvata pokušaje da se srpski narod označi kao genocidan.

Kada je riječ o Mandićevom telegramu saučešća porodici generala Mladića, Knežević je ocijenio da je riječ o ličnom i političkom stavu predsjednika Skupštine, koji će Mandić sam obrazložiti.

Knežević je, govoreći iz sopstvene perspektive, poručio da ne prihvata da mu bilo ko iz Evropske unije ili bilo gdje drugo određuje kome može da ode na saučešće, kome može da čestita ili kakve pjesme može da naručuje. On je evropskim zvaničnicima zamjerio i, kako je naveo, dvostruke standarde, pominjući reakcije na koncerte Marka Perkovića Tompsona i ustaške poruke u Hrvatskoj.

Knežević je rekao da neće prisustvovati sahrani generala Mladića jer će u to vrijeme boraviti u Sjedinjenim Američkim Državama. Naveo je da će njegov brat prisustvovati sahrani i poručio da bi, da je u Crnoj Gori, svakako odao počast generalu Mladiću.

Govoreći o pitanju srpskog jezika, Knežević je kritikovao stav da bi identitetska pitanja trebalo otvarati tek nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju. Prema njegovom tumačenju, srpski jezik, kao većinski jezik u Crnoj Gori, trebalo bi da ima status službenog jezika.

On je ocijenio da su srpske stranke i predstavnici Srba u Vladi napravili veliku grešku jer, po njegovom mišljenju, nijesu iskoristili politički uticaj da srpski jezik u Ustavu bude izjednačen sa crnogorskim. Knežević smatra da za takvu promjenu nije neophodan referendum, već dvotrećinska većina u parlamentu.

Knežević je, istovremeno, odbacio tezu da se politički izbor u Crnoj Gori mora svesti na izbor između podrške Andriji Mandiću i nastavka evropskog puta. Naprotiv, poručio je da evropski put Crne Gore za njega nije sporan i da je DNP glasao za zakone koji su bili dio evropskog integracionog procesa, kao što će, kako je najavio, činiti i ubuduće.

Kritikujući Vladu Milojka Spajića, Knežević je naglasio da kritika Vlade, po njegovom mišljenju, ne predstavlja kočenje evropskih integracija, jer Spajić, kako je ocijenio, nije nosilac evropskog puta Crne Gore.

O kritikama sveštenika Plamenca
Knežević je u intervjuu odgovorio i na ocjene sveštenika Jovana Plamenca da on, zajedno sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, ruši srpstvo.

Knežević je upitao da li srpstvo ruši time što traži službeni status srpskog jezika, dvojno državljanstvo, zakonsko normiranje narodne zastave i izmjene dijelova crnogorske himne koje je napisao Sekula Drljević.

On je odbacio tvrdnje da se odriče srpskih interesa, poručivši da se ne bi pomjerio ni za jedan centimetar kada je riječ o odbrani interesa srpskog naroda. Knežević je, takođe, rekao da nema problem sa tim da Plamenac iznosi političke stavove, ali da onda mora biti spreman i na politički odgovor.

Kada je riječ o optužbama za javnu ucjenu premijera Milojka Spajića, Knežević je to kategorički odbacio. Objasnio je da je najavom objavljivanja dokumenata želio da otvori političko pitanje, a ne da postavlja uslove premijeru.

Knežević je naveo da je dobio određene informacije i dokumenta od ljudi iz Pokreta Evropa sad i da je zbog toga najavio objavljivanje, kako je rekao, političke bombe. Prema njegovim riječima, nije objavljivao podatke iz privatnog života premijera, već dokument za koji smatra da otvara pitanje njegove dostojnosti za obavljanje funkcije.

Na kraju intervjua Knežević je ponovio svoje optužbe na račun Spajića i institucija koje, po njegovom mišljenju, ne primjenjuju zakon jednako prema svima. Na pitanje zbog čega bi građani na narednim izborima trebalo da glasaju za DNP, Knežević je odgovorio da je njegova stranka, kako smatra, dosljednošću pokazala razliku u odnosu na političke konkurente.