Nekadašnji šef barske policije, bivši savjetnik premijera za bezbjednost, policijski i carinski funkcioner prof. dr Vojo Laković je u emisiji „Kontroverza“ ekskluzivno objelodanio imena glavnih ljudi u zloglasnoj "Sedmoj upravi" kao i pripadnike "Crnih trojki".
Laković je saglasan da postoji šira akcija da se istraga Anketnog odbora osujeti, svjedočenja obesmisle, a svjedoci diskredituju, te da imamo opstrukciju.
„Anketni odbor je počeo dobro da radi. Imamo izjavu Milana Paunovića, a zatim Brajuška Brajuškovića, koje su dokazale opravdanost Anketnog odbora. Paunović je sa dokumentima pokazao da je gro tih aktivnosti, preko 90 odsto, rađeno iz sistema, uz saglasnost vrha sistema. To znači da ta krivična djela ne mogu da zastare. Sistem je tukao i prebijao, a u pojedinim slučajevima i ubijao neprijatelje sistema. Brajušković je i sam priznao da je bio uključen u te procese i batinaški dio“, kazao je Laković.
Ističe da Crna Gora mora doći do istine, bez koje ne može zatvoriti poglavlja.
„Crna Gora se ne može osloboditi tereta koji trenutno ima, ukoliko se ne dokaže ko je dao nalog za ubistvo Duška Jovanovića, pa redom ostala ubistva“, poručuje Laković. Navodi da je anonimna prijava, podnijeta uoči njegovog svjedočenja i formiranja Anketnog odbora, poslužila nekome da ga stave na mjere tajnog nadzora, kako bi eventualno neko kontrolisao šta namjerava da priča o Sedmoj upravi. U njegovo vrijeme, kako kaže, niko nije mogao biti primljen u službu ako nije služio vojsku, ali da je sadašnji šef Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) Predrag Šuković, primljen u MUP prije služenja u JNA.
Dolaskom Vukašina Maraša, koji je bio operativac savezne UDBE, kaže Laković, praktično i počinje formiranje zloglasne Sedme uprave.
Prvo pitanje prema Bošku Bojoviću (nekadašnji šef tajne službe) bilo je, kaže Laković, da li ima službu za posebne namjene, a negdje je pitao i da li postoji lista za odstrijel, odnosno lista ljudi koji treba da budu likvidirani. Bojović mu je rekao: "Ministre, ovo je mala Crna Gora, mi se svi znamo", i tu je završio razgovor.
Nakon toga, Maraš je u aprilu 1996. godine formirao posebno odjeljenje službe državne bezbjednosti za posebne namjene, a to je famozna sedma uprava“, objašnjava Laković. On je u emisiji Kontrovezra ekskluzivno otkrio imena prve postave iz Sedme uprave.
„Među njima se nalaze Darko Beli Raspopović, Milanka Mila Kovačević, sekretarica koja je o svima sve znala, Zoran Lazović, Duško Golubović, Periša Vukašinović, Miško Pejović, Mile Grdinić, Veselin Pešić, Mladen Nišavić i Željko Vulanović. To je prva postava, a kasnije se širila i sa drugim operativcima, ali i sa kriminalcima“, kazao je Laković.
On je naveo da su članovi Sedme upravi bili i Dragan Nikčević, Boris Milić, Predrag Šuković, Slaviša Šćekić, Ivan Delić, Zoran Žuti Đukanović, Toni Pecović, Samir Usanagić Damir Mandić, Almir Mandić, Mile Luković Kum, Dušan Spasojević Šiptar, Ljubiša Buha Čume, Muša Osmanagić, Vuk Vulević, Milutin Novović (sadašnji konzul u Čikagu), Brano Grumić, Goran Šćekić i Slavko Marković, kao i S.B, V.V, V.K. i A.Š.
Laković navodi da ne mora da znači da su svi ovi ljudi „prljavi“, ali da imena treba da ispita tužilaštvo.
Autor i voditelj emisije, Mladen Stojović naveo je da Ljubiša Buha Čume, Dušan Spasojević Šiptar i Mile Vuković Kum nemaju veze sa Crnom Gorom. Luković i Spasojević su ubijeni u policijskoj akciji „Sablja“ nakon atentata na premijera Zorana Đinđića i osumnjičeni su da su učestvovali u organizaciji atentata i vezuju se za brojna nepočinstva.
„Oni su, između ostalog, 2002. godine u Podgorici, sa legitimacijama crnogorske službe, oružjem koji su dobili od MUP-a, uputili su više prijetnji Dušku Jovanoviću i Vladanu Pavićeviću, što je i evidentirano, ali služba tim povodom nije ništa uradila“, kazao je Stojović.
On je podsjetio na riječi bivšeg obavještajca DB-a, Radosava Karla Dulovića i navode da su kriminalci nosili legitimacije crnogorskih i srpski službi. Autor emisije, Mladen Stojović, je naveo da su nakon ubistva Pavla Bulatovića inspektori beogradskog trećeg odjeljenja legitimisali i evidentirali lice (B.G.) koje posjeduje legitimaciju crnogorskog MUP-a. Međutim, kako kaže, nakon hapšenja te osobe, uslijedila je intervencija visokog funkcionera srpske službe, bliskog crnogorskom vrhu sa inicijalima – F.S.
U tom zločinu je učestvovalo sedam osoba, od kojih su tri osobe bile pripadnici Sedme uprave.
„U to vrijeme forenzički centar u Danilovgradu nije bio centar istine, nego centar zla. U tom forenzičkom centru su se mijenjali uzorci DNK analiza“, navodi Laković . Prema njegovim riječima, Služba državne bezbjednosti bila je stariji brat Službe javne bezbjednosti, a kako navodi – Duška Markovića može demantovati sa milion dokaza.
„Odgovorno tvrdim da je on znao sve što se dešava u Crnoj Gori i prenosio naredbe. Ministar unutrašnjih poslova je u to vrijeme bio figura. Mića Marković i Duško Marković su bili ključni ljudi sistema bezbjednosti – javne i tajne bezbjednosti“, kaže Laković. On navodi da je ovaj sistem, koji je pravio Milo Đukanović, posle raspada jedinstvenog DPS-a zaštitio svaku bitnu funkciju koja mu je potrebna (tužilaštvo, sudstvo…).
„Kada je Veselin Veljović sklonjen sa mjesta direktora policije, morao je da dođe njegov pomoćnik po sistematizaciji. Da je Lepa Medenica sklonjena iz Višeg državnog tužilaštva, urušio bi se sistem ispod nje, a onda bi se moralo raditi na rješavanju slučaja ubistva Duška Jovanovića„, kazao je Laković.
Laković navodi da bivši sistem na svakoj poziciji ima ponekog „spavača“, „vojnika“ ili „oficira“, koji blagovremeno iznosi podatke i uvijek su korak ispred.
Kada je riječ o „Crnim trojkama“, koje su predstavljale "batinaški odred" Specijalne jedinice policije, Laković ističe da je spisak pripadnika tog "odreda" prilično velik. On je ekluzivno u „Kontroverzi“ objelodanio njihova imena.
„Na čelu „Crnih trojki“ su bili Veselin Veljović i Miljan Perović, a tu je bio i Saša Zvicer. Udarna batinaška pesnica su bili Marko Kalezić, Slavko Đurović i Vladan Lazović. Oni su bili prva linija Veljovića i Perovića koja je batinala ljude. Brajuško Brajušković je bio prsten koji je usmjeravao i pratio sa svojom ekipom. Na spisku se nalaze i ljudi koji nisu uprljali ruke, ali su bili od povjerenja Veselinu Veljoviću, a to su: Milan Kovačević, Dragiša Mugoša, Igor i Srđan Popović, vozač Dobrilo Gojković koji je prenosio poruke i novac, Momir Marković, Rabrenović, Šćepanović, Medojević, Boban Janjušević, Dragan Đuza Đuričković, Željko Tomović, Aleksandar Vukčević, Saša Milačić, Zoran Bulatović, Baćo Baćović, Dragan Jovićević, Božidar Poček, Boro Grgurović i Mirko Banović„, naveo je on.