HIC RHODUS, HIC SALTA: Sjećanje na početak NATO agresije
PIŠE: Goran Šarić
Gdje ste bili kad je 24. marta 1999. u 19:45, NATO započeo agresiju na Srbiju? Namjerno kažem Srbiju jer su cilj NATO bombi bili Srbi, i u toj SR Jugoslaviji, nazvanoj po državi koje već odavno nije bilo, i u Krajini uoči Oluje (koja je počela napadima NATO avijacije na srpske sisteme veze), i u Republici Srpskoj (operacije "Deny Flight" i ”Deliberate Force”).
Imao sam samo 15 godina i svaki dan sam slušao RTS preko radija ugrađenog iznad bračnog kreveta mojih roditelja. Pjesma “Volimo te otadžbino naša”, pa izvještaji o oborenim NATO avionima. Htio sam vjerovati da ih je toliko srušeno, ali nisam mogao.
Srpska vojska imala je stare protuzračne sisteme Neva, NATO 29 vrsta aviona, 10 vrsta helikoptera, 5 vrsta bespilotnih letjelica, 7 vrsta avio-bombi, 6 vrsta raketa, nosače aviona, satelite…
Koliko sam bio sretan kad su Srbi uspjeli srušiti F-117, “nevidljivi”, poslati ga u penziju, praktično i prije nego što je uzletio. To je trebao biti udarni avion i ponos američke ratne avijacije, a poslužio je kao postolje za slikanje lokalnim srpskim seljacima u Buđanovcima.
NATO do danas krije podatke, ali se zna za još najmanje 2 srušena aviona, 3 teško oštćenena... 2 helikoptera su sigurno oborena kao i 46 bespilotnih letjelica, a sudbina jednog B2 bombardera i dalje je predmet spora. Tek nakon Avganistana, drugog Iraka, Libije, Sirije, Venezuele (2026.) i Irana, počinjemo vrednovati srpski otpor na pravi način. Te zemlje su daleko veće od Srbije, imale su jače vojske, neke i pomoć Rusije i Kine, a sve zajedno nisu oborile aviona koliko mala Srbija.
Iran ima satelite i neke od najboljih protuvazdušnih sistema na svijetu, a oborio je ili oštetio samo 3 aviona. Vojska Republike Srpske sama je oborila Miraž, ponos francuske avijacije, francusko-talijanski G.222 (8 poginulih), američke F-16 i F/A-18C, 2 britanska Harriera…. Prvi Predator ikad Amerikancima su srušili Srbi. Teško su oštećena 2 francuska Etendard IVP, španjolski C-212, 1 američki Sikorsky CH-53E...
Nikad u povijesti čovječanstva nesrazmijer u snazi napadača i napadnutog nije bio veći nego te 1999. Nikad ni jedna sila nije bila moćna kao SAD 90-ih, kao NATO 90-ih. I nikad na drugoj strani nije stajala tako mala zemlja (ako ne računamo ono galsko selo u Asteriksu).
Lik simpatičnog, polupijanog Rusa iz holivudskih filmova jako dobro oslikava utjecaj Jeljcinove Rusije u tadašnjem svijetu. O Kini nitko nije ni razmišljao. Srbi su stajali sami na crti najvećoj sili koju je svijet ikada vidio! Ta je sila 10 godina vodila ekonomski, propagandni, psihološki i hibridni rat protiv Srbije. A tko je vodio tu silu, pokazali su nam Epštainovi fajlovi. U njima nema Miloševića, Mladića, Pavkovića, ali ima Klintonovih, koji su s onoliko sladostrašća bacali tone bombi na Srbe! Srbija je bila na pogrešnoj strani povijesti jer su povijest pisali pogrešni, perverznjaci i bolesnici iz Epšteinovog notesa.
Te psihopte su kroz svoje medije, prije svega CNN, godinama lagale o Srbima, u isto vrijeme dok su u Epštainovim vilama orgijala s maloljetnicima!
Sjetimo se samo svinjarija koje je o Srbima izgovorila Kristiane Amanpour!
Isus kaže da je ispravan put uži i da je malo onih koji ga biraju. Njega je birao ugledni američki novinar Peter Brok, dobitnik 20-ak nagrada, ali ne i Pulicera, iako je bio finalist. Zašto ga je izgubio? Zbog istine o Srbima.
Brok je naime, intervjuirao sve strane novinare koji su izvještavali iz rata na prostoru bivše Jugoslavije. I svi su mu potvrdili da su na njih vršeni pritisci kako bi se održala laž o Srbima kao krivcima za rat. Jedna od najvećih laži koju navodi je tvrdnja o tisućama silovanih Bošnjakinja ili scene u kojima albanska djeca plaču zbog izmišljenog kemijskog napada.
I sama NATO agresija počela je lažima. Danas znamo da u Račku nisu ubijeni civili, nego teroristi OVK. Čak i da je Račak bio masakr nad civilima, a nije, tu je navodno ubijeno 40-ak Albanaca.
Iste godine, u Likuici je indonezijska vojska izvršila masakar nad 200 civila, pa NATO nije intervenirao. Indonezija je daleko? 1995. u “Oluji” hrvatska vojska je ubila preko 1000 srpskih civila, a 200 000 je protjerano (ako je Hrvatska imala pravo uspostaviti suverenitet nad Krajinom, kako Srbija nije imala pravo uspostaviti suverenitet nad Kosovom i Metohijom?).
Zašto to nije zahtijevalo NATO intervenciju, nego je “Oluja” započela napadom NATO-a na Srbe? Tadašnji britanski ministar obrane Robertson (kasniji glavni sekretar NATO-a) priznao je u britanskom parlamentu da je do sredine januara 1999. OVK odgovorna za više zločina nego srpske snage. Pa zašto onda NATO nije napao OVK teroriste? Ovih dana se Srbi s ponosom sjećaju borbe iz 90-ih, uz nadu da će ih novi ratovi zaobići. Nekad te tvoj neprijatelj vidi i bolje, nego ti sam sebe, pa ću završiti Tuđmanovim riječima. On je 1999. razočaran neuspjehom NATO-agresije za talijanski list "La Stampa" rekao: "Sada postoje svi preduvjeti da Srbi slave ovaj rat narednih 600 godina.”
(Autor je hrvatski istoričar i teolog)
Za objavu priredio: Igor Rems
