Sve je trulo u sistemu bezbjednosti: DPS "kadrovi" vedre i oblače

Direktorat za obavještajno – bezjednosne poslove Ministarstva odbrane Crne Gore umjesto da se bavi prikupljanjem i razmjenom obavještajnih podataka, koji se tiču isključivo vojnih stvari, preduzima mjere i aktivnosti na zaštiti i jačanju sistema odbrane zemlje, ovaj dio bezbjednosnog sistema služi kao ispostava za namještanje podobnih kadrova, DPS aktivista i članova njihovih porodica a u poslednje vrijeme i kao azil za problematične kadrove bivšeg režima pri čemu su u dužem vremenskom periodu činjene brojne zloupotrebe i teška krivična djela, piše portal IN4S.

Ovaj medij je došao do novih saznanja o stanju u Direktoratu i nepočinstvima koja su oni činili u prethodnom periodu.

Brojne zloupotrebe službenog položaja i kriminalna djelatnost čiji su nosioci bili čelnici Direktorata i Ministarstva odbrane i ne zaslužuju, konstatuje IN4S, toliku pažnju pa ih, vele zbog toga i ne pominju pojedinačno. Utoliko prije jer se ne radi o izdvojenim slučajevima već o jednom stanju u kome se nalazio i još uvijek nalazi ovaj državni sistem za koje postoji samo jedno rješenje, a to je, kako piše portal, gašenje Direktorata kao takvog i formiranje nove službe.

Građani i građanke Crne Gore nisu ni svjesni čime se sve ta odmetnuta grupacija bavila. Osim što služi za uhljebljenje kadrova DPS i članova porodica njihove vrhuške čemu pogoduje neposredan prijem u službu bez konkursa, kadrovi Direktorata se često raspoređuju u druge sastave i pokrivaju vazne dužnosti u sistemu odbrane i Vojsci Crne Gore i tako na prikriven način kompletan kadrovski potencijal regrutuju iz redova DPS-a. I to se radi od osnivanja Direktorata.
I što je najvažnije, a djeluje zaprepašćujuće, djelovi Direktorata su angažovani za neke prljave poslove za koje su svi u Crnoj Gori bili ubijeđeni da pripadaju prošlosti. Nažalost, takva praksa po svemu sudeći i dalje postoji a bila je najintenzivnija u vremenu kada je dužnost šefa Direktorata obavljao Miljan Perović, a ministra odbrane Predrag Bošković.
 
U to vrijeme je, kako piše IN4S, po nalogu Miljana Perovića, unutar Direktorata, postojala odabrana grupa za formiranje i djelovanje „crnih trojki“ koje su imale zadatak da fizički napadaju građane, opozicione aktiviste i navodno obavljaju specijalne zadatke u interesu države, kako im je Perović objašnjavao. To je bila manja grupa od 5- 6 pripadnika formirana po ugledu na „crne trojke“ koje su ranije postojale i bile u funkciji učvršćivanja mafiokratske vlasti Mila Đukanovića po receptima latinoameričkih režima, što je reziltiralo stvaranjem ovakve države Crne Gore.

Ove crne trojke iz Ministarstva odbrane su posebno djelovale uoči parlamentarnih izbora 2020. godine, ali i kasnije.

Prema rijčima izvora IN4S-a, njihov sastav je poznat, a šef grupe je bio službenik Direktorata koji je bio u obezbjeđenju Predraga Boškovića. Došao je iz sastava Vojne policije, zatim „poznata“ braća iz Mojkovca, pa jedan sa karateristično čestim prezimenom iz Zete, te jedan čiji je nadimak Čombi ili Čoban, na dužnosti vozača i tako dalje…

Nadalje, IN4S navodio da su pripadnici ovih "specijalnih jedinica" Perovića i Boškovića, pored ostalih,  prebili i jednog aktivistu Demokrata na Koniku, o čemu su i mediji izvještavali. Takođe se  vjeruje da stoje iza  prebijanja u Nikšiću, takođe kadra Demokrata, a imali su plan da prebiju i izvjesnog podoficira koji se zamjerio DPS-u, ali se u zadnjem momentu iz nekih razloga odustalo.

Prema izvoru IN4S-a, Miljanu Peroviću je posebno bio interesantan dugogodišnji policijski čelnik i profesor Vojo Laković pa je, kako saznaje taj portal, ispoljavao interesovanje za njega odmah nakon poraza DPS iz, za sada, nepoznatih razloga.

Ti crnotrojkaši su bili posebno odabrani, lojajni, dobro stimulisani, neko je dobio stanove a neko novac, neko nagrađen na neki drugi način, a posebno su bili opremani i odjeveni. Kako navodi izvor, Miljan Perović je naredio da oni ne nose vojne uniforme, već posebne (i to crne, bez oznaka) tako da su neodljivo podsjećali na pripadnike poznatih falangi iz nekih prošlih vremena.

Poslije poraza DPS na izborima 2020. i dolaska Olivere Injac za ministarku odbrane, te postavljenja Todora Goranovića za šefa Direktorata, ovaj sastav se prikrio i povukao, ne eksponirajući se ni u kom pogledu. Goranović je bio izolovan u potpunosti, a kampanja protiv njega i ministarke Injac je vođena u mnogim medijima naklonjenih Milu Đukanoviću i njegovom režimu.

Prema riječima istog izvora, dolaskom Janka Lakovića na čelnu poziciju Direktorata, sve je vraćeno na najcrnje vrijeme DPS-a, a otpočeo je i prijem novih kadrova te partije, tako da se danas tamo mogu naći sinovi i kćeri brojnih Đukanovićevih funkcionera i policijskih i ANB glavešina, od sinova direktora raznih DPS firmi pa do sina Duška Markovića i mnogih drugih.

Sve je to rađeno uz podršku tadašnjeg ministra Raška Konjevića i dva službenika ANB-a koji su došli da pružaju pomoć Lakoviću u stručnom pogledu.

Malo je poznato da je Janko Laković kum Raška Konjevića, da je Laković porpilično imućan i povezan sa nekim poznatim biznismenima, a imao je, kako se saznaje,  i aranžman sa biznismenima koji su gradili poznatu „ničiju kuću“ na Gorici.

Navedena saznanja govore o tužnom stanju u sistemu odbrane Crne Gore i opštem stanju u državi koje je direktna posledica činjenice da niko do sada nije imao snage da preduzme mjere prema onima koji su još prije 30 godina uveli praksu obračuna i primjene nasilja kroz djelovanje "crnih trojki" koje predstavljaju projekat mafijaškog režima, a tu prljavštinu realizovala je Sedma uprava SDB i specijalna policija.

I evo vidimo da isti ljudi to čine i danas. Perović je odavno poznat po djelovanju „crnih trojki“. On je bivše vojno lice, istakao se, kako tvrdi izvor IN4S-a, u pojedinim napadima na neka lica, kao na primjer u slučaju napada na pukovnika Radovana Aleksića u Nikšiću 1999. godine, gdje je imao ulogu jednog od organizatora tog ataka, a bivši policajac Brajuško Brajušković je čak i svjedočio da Perović može biti i lice koje je tada pucalo na Aleksića.

Zanimljivo je da tužioci i policija nijesu reagovali na ta svjedočenja, kao i na svjedočenje Aleksića koji je pred Osnovnim sudom optužio bliskog saradnika Mila Đukanovića za podmetanje slučaja napada na Predraga Šukovića, te da je to podmetanje, između ostalog, imalo za cilj da se Milov saradnik istovremeno obračuna sa Šukovićem zbog sukoba sa njim i ujedno eliminiše Aleksića kao neugodnog svjedoka djelovanja crnih trojki.

Postavlja se pitanje šta još treba nadležnim organima da bi reagovali?

Zašto se ne procesuira Miljan Perović?

U prilog tome govori činjenica da je, po onome što se zna, on ubijeđen da tako treba raditi i da su to ispravna postupanja u interesu države i njenih institucija. On se, kako nezvanično saznajemo, nakon akcije "Orlov let", hvalisao da je „sve šakama“ tukao ljude i žene iz Malesije. I na kraju, zašto ne reći – ovo se sve dešava u jednoj NATO vojnoj službi i državi koja se hvali tim dostignućem, piše IN4S.