Ko je sahranio „Primorku“? Bivši radnici sjutra ponovo izlaze na ulicu

Bivši radnici „Primorke“ sjutra izlaze na protest u centru Bara. Poslije decenija čekanja traže od države odgovore o svojim potraživanjima, ali i o odgovornosti za propast fabrike koja je nekada bila jedan od stubova privrede grada

Bivši radnici „Primorke“ sjutra, u nedjelju 23. avgusta, izlaze na protest u centru Bara, nezadovoljni činjenicom da njihov višedecenijski problem i dalje nije riješen. Predstavnik bivših radnika Edin Begzić saopštio je da je protest prijavljen policiji i da će saobraćaj kroz centar biti preusmjeravan alternativnim pravcima.

Radnici su 18. avgusta uputili zahtjev za hitan sastanak premijeru Milojku Spajiću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Od nadležnih traže da se konačno utvrdi šta će država preduzeti povodom njihovih potraživanja, ali i zbog čega Specijalno državno tužilaštvo godinama nije okončalo postupanje po njihovim krivičnim prijavama, iako su, kako navode, dostavili stotine stranica dokumentacije.

Begzić je najavio da će, ukoliko ne bude reakcije države, radnici i članovi njihovih porodica nastaviti proteste, uključujući i svakodnevnu blokadu kružnog toka kod Osnovne škole „Meksiko“ na magistralnom putu Bar–Ulcinj.

Sjutrašnji protest ponovo otvara mnogo šire pitanje – kako je moguće da za propast jednog od najznačajnijih privrednih subjekata u istoriji Bara i dalje nema konačnog odgovora o odgovornosti?

„Primorka“ je osnovana daleke 1927. godine kao fabrika za preradu maslina i proizvodnju maslinovog ulja. Poslije nacionalizacije nastavila je razvoj, a vremenom je izrasla u jednog od nosilaca prehrambene industrije u Crnoj Gori.

U fabrici se proizvodilo maslinovo i drugo jestivo ulje, sokovi, hljeb i pecivo, a proizvodi su plasirani i preko mreže maloprodajnih objekata. „Primorka“ je imala modernizovane proizvodne linije, savremenu pekaru i fabriku sokova, dok je njen sok od divljeg nara postao jedan od prepoznatljivih proizvoda.

Taj proizvod je osvajao priznanja na međunarodnim izložbama – među njima i priznanje „Monde Selection“ u Ženevi 1972. godine, nagradu u Parizu 1973. i zlato u Zagrebu 1985. godine.

„Primorka“ je 1985. godine imala više od 600 zaposlenih, a prema podacima objavljenim u novijim pregledima njen broj radnika u jednom periodu dostizao je i oko 1.400. Samo je njena pekara imala kapacitet od oko 1.400 kilograma hljeba na sat, dok se navodi i proizvodnja od oko 40.000 hljebova dnevno.

Upravo zbog toga danas još snažnije odjekuje pitanje kako je preduzeće sa takvom tradicijom, infrastrukturom, proizvodnim programom i ljudima završilo u stečaju.

Stečaj „Primorke“ uveden je 2008. godine.

Nakon privatizacije, slučaj je dobio i sudski epilog koji do danas nije prestao da izaziva pitanja. Viši sud u Podgorici je 2019. godine potvrdio optužnicu SDT-a protiv šestoro okrivljenih u predmetu „Primorka“. Tužilaštvo ih je teretilo za zloupotrebu poslovanja u privredi i tvrdilo da je budžet oštećen za 6,6 miliona evra. Prema navodima optužnice, novac koji je trebalo da bude usmjeren na oživljavanje „Primorke“ korišćen je za pokrivanje kredita drugih kompanija.

To su tužilački navodi i optužbe, a ne pravosnažno utvrđena krivica. Upravo zato ostaje otvoreno pitanje šta se sa tim predmetom dešavalo nakon potvrđivanja optužnice i zašto javnost godinama nije dobila konačan odgovor.

Posebno zabrinjavaju podaci o onome što je ostalo od nekadašnjih proizvodnih kapaciteta. U javnosti su objavljene informacije da su brojne mašine i postrojenja završili kao staro gvožđe, među njima dijelovi fabrike sokova, linija za sok od nara, laboratorija, punionica jestivog ulja, hladnjača, najnovija linija za proizvodnju maslinovog ulja, skladišta i drugi pogoni.

Zbog svega toga sjutrašnji protest bivših radnika nije samo pitanje neisplaćenih obaveza. To je i pitanje odnosa države prema jednom od najvećih privrednih gubitaka koji je Bar doživio.

Na njihovu stranu stao je i poslanik Demokrata i barski odbornik Momčilo Leković, koji je poručio da bez utvrđivanja odgovornosti za propast „Primorke“ nema ni pune pravde u Crnoj Gori.

Leković je podsjetio da je sa predstavnicima bivših radnika inicirao da se privatizacija „Primorke“ otvori pred skupštinskom Komisijom za praćenje i kontrolu postupka privatizacije. Tražio je ispitivanje načina na koji je fabrika uništena, rješavanje pitanja socijalnog programa i otpremnina, ali i utvrđivanje odgovornosti za eventualne nezakonitosti i zloupotrebe.

Prema njegovoj ocjeni, ljudi koji su godinama radili u „Primorci“ ne traže privilegije, već ono što su zaradili – pravdu, istinu i dostojanstvo.

I tu se dolazi do suštine.

Može li slučaj „Primorke“ zaista da ostane bez odgovornih?

Ako je nekadašnja fabrika imala stotine zaposlenih, razvijene proizvodne kapacitete, poznate proizvode i tržište, ako su postojali planovi njenog daljeg razvoja, a zatim su uslijedili privatizacija, stečaj, gašenje proizvodnje i rasprodaja ili uništavanje opreme – onda javnost ima pravo da zna ko je donosio ključne odluke i šta se sa imovinom preduzeća dešavalo.

Posebno jer su o „Primorci“ godinama pisali mediji, govorilo se o privatizaciji, kreditima, upravljanju preduzećem, stečaju i brojnim sumnjama koje su u jednom trenutku dovele i do optužnice.

Da li je nešto u međuvremenu zastarijelo, za koje konkretno djelo i zbog čega – to ne bi trebalo da bude stvar novinarskih procjena, već jasan odgovor nadležnih institucija.

Ako nije bilo dovoljno dokaza, javnost zaslužuje da to čuje.

Ako je bilo nezakonitosti, zaslužuje da zna ko je za njih odgovoran.

A ako su postupci predugo trajali, onda je i pitanje zašto.

U međuvremenu, generacije radnika su ostarile. Neki od onih koji su decenije proveli u fabrici nijesu dočekali da vide ishod svoje borbe. Njihove porodice i danas čekaju odgovore.

Za Bar je „Primorka“ mnogo više od jednog stečajnog predmeta. Bila je jedan od simbola industrijskog razvoja grada i dio života velikog broja porodica.

Zato će sjutrašnji protest biti i podsjećanje da se iza brojeva, stečajnih postupaka i tužilačkih predmeta nalaze ljudi koji su svoj radni vijek ostavili u fabrici.

Bivši radnici sjutra ponovo izlaze na ulicu. Država je na potezu da odgovori šta će biti sa njihovim pravima, ali i da li će konačno biti stavljena tačka na pitanje odgovornosti za propast „Primorke“.

Dijana Obradović