Poslanik Demokrata i Baranin Momčilo Leković poručio je da bivši radnici „Primorke“ zaslužuju punu podršku u nastojanju da se konačno riješi pitanje njihovih potraživanja, ali i da se do kraja rasvijetli način na koji je propao nekadašnji barski privredni gigant.
Leković je, povodom aktuelnog protesta bivših radnika, podsjetio da njegovo interesovanje za njihove probleme nije počelo danas, već da je više puta javno ukazivao na, kako je ocijenio, nepravdu koja im je nanesena, razgovarao sa njihovim predstavnicima i zahtijevao da se slučaj „Primorke“ konačno otvori pred nadležnim institucijama.
„Njihova borba nije počela danas, niti je moje interesovanje za njihovu sudbinu vezano samo za ovaj protest. Više puta sam javno govorio o nepravdi koja im je učinjena, razgovarao sa njihovim predstavnicima i zahtijevao da se slučaj „Primorke“ konačno otvori pred nadležnim institucijama“, naveo je Leković.
Kako je saopštio, u dogovoru sa predstavnicima bivših radnika inicirano je da se privatizacija „Primorke“ nađe pred skupštinskom Komisijom za praćenje i kontrolu postupka privatizacije.
Cilj je, kako je objasnio, da se ispita način na koji je uništen nekadašnji privredni gigant Bara, riješe pitanja socijalnog programa i otpremnina, ali i utvrdi eventualna odgovornost za nezakonitosti i zloupotrebe.
„Tražili smo da se ispita način na koji je uništen nekadašnji privredni gigant Bara, da se riješe pitanja socijalnog programa i otpremnina, ali i da se utvrdi odgovornost za sve nezakonitosti i zloupotrebe“, kazao je Leković.
„Primorka“ je decenijama bila jedan od simbola industrijskog i privrednog razvoja Bara. Od njenog rada živjele su stotine porodica, a fabrika je predstavljala dio ekonomskog i društvenog identiteta grada pod Rumijom.
Njenim gašenjem nije nestalo samo jedno preduzeće. Nestala su radna mjesta, izvori prihoda i sigurnost brojnih porodica, dok su bivši radnici, nakon godina provedenih u fabrici, ostali da se bore za ono što smatraju svojim zakonom zagarantovanim pravima.
„Primorka je bila simbol privrednog razvoja Bara, fabrika od koje su živjele stotine porodica i preduzeće koje je više od osam decenija stvaralo vrijednost za naš grad i državu. Njeno gašenje ostavilo je duboku ranu, a najveću cijenu platili su upravo radnici“, naveo je Leković.
On posebno naglašava da bivši zaposleni ne traže nikakve posebne privilegije.
„Ti ljudi ne traže privilegije. Traže ono što im pripada, pravdu, istinu i dostojanstvo koje su poštenim radom zaslužili“, poručio je Leković.
Međutim, za Lekovića se pitanje „Primorke“ ne može svesti samo na isplatu potraživanja i eventualno obeštećenje radnika.
On smatra da je jednako važno odgovoriti na pitanje kako je i zašto uništeno preduzeće koje je decenijama bilo oslonac barske privrede i ko za to snosi odgovornost.
„Bez utvrđivanja odgovornosti za propast „Primorke“ nema ni pune pravde u Crnoj Gori. Ne možemo govoriti o punoj vladavini prava dok se ne utvrdi ko je, čijim odlukama i u čijem interesu uništio preduzeće koje je hranilo stotine barskih porodica“, kazao je on.
Prema njegovim riječima, pravda u ovom slučaju ne podrazumijeva samo materijalnu satisfakciju bivših radnika, već i jasan institucionalni odgovor o odgovornosti onih koji su, kako navodi, doveli „Primorku“ do propasti.
Ovo pitanje za Bar ima posebnu težinu i zbog činjenice da su generacije Barana bile vezane za „Primorku“. Sudbina fabrike zato nije samo priča o jednoj privatizaciji, već i o načinu na koji su tokom prethodnih decenija nestajali veliki privredni sistemi koji su zapošljavali veliki broj ljudi.
Leković je poručio da će i ubuduće biti uz bivše radnike „Primorke“ i da će nastaviti da insistira na institucionalnom rješavanju njihovog problema.
„Kao Baranin i poslanik, biću uz bivše radnike „Primorke“ sve dok se njihov slučaj potpuno ne rasvijetli i dok nepravda koja im je nanesena ne bude ispravljena“, poručio je Leković.
Za grad koji je decenijama imao snažnu industrijsku osnovu, pitanje „Primorke“ ostaje jedna od najbolnijih priča barske privredne prošlosti. Upravo zato zahtjev bivših radnika da se njihov slučaj konačno otvori do kraja, dobije institucionalni odgovor i utvrdi odgovornost, daleko prevazilazi okvir jednog protesta.