("BISERI IZ BARKE" ) Medvjed baca kamenje na prolaznike, a žena šamara muža za volanom: Crnogorski saobraćaj u zemlji čuda

PIŠE: Tomislav T. Velički

Ne smijem ni u ribolov poći da neku glupost neko ne napravi.

Nije šala, ali zvuči kao scenario za novi crnogorski blokbaster: medo iz Gnjeva udario na auto, ali ne zubima i kandžama, već — kamenom!

Dvojica putnika, Nikola Mešter i Veljko Rnković, juče oko 10 sati vozili su se mirno lokalnim putem od Semolja ka Dragovića Polju, kad eto ti medvjeda — ne da dalje. Ne izlazi on na asfalt da traži lubenicu ili med, nego se popeo gore iznad puta, našao kamen i bacio ga na auto. Da nije tužno, bilo bi urnebesno.

Od tog „medveđeg tenisa“ polomljena su dva stakla, a nesrećni suvozač Rnković dobio je kamen u rame.

„Moglo je da bude da pogodi vozača u glavu, obojica bismo poginuli, a poslije bi rekli da smo vozili brzo ili bili pijani“, ispričao je Rnković za „Vijesti“. A medo, kažu, ni korak bliže. Samo bacio kamen i vratio se u svoj prirodni huliganizam.

Ljudi su auto zaustavili, zvali lovočuvare i policiju. E sad, zamislite taj izvještaj u policijskoj stanici:

– „Dobar dan, ko vas je napao?“
– „Medo.“
– „Šta je uradio?“
– „Bacio kamen sa pedeset metara.“

Čovjek pomisli da je živ u crtanom filmu — Tom i Džeri na planini, samo što Tomi ima 200 kila i zube kao kuhinjski nož.

 U Crnoj Gori ovih godina susreti sa medvjedima sve češći, ali ovaj je prvi koji se registrovao kao — bacač kamena. Stručnjaci upozoravaju da rješenje nije u lovu, nego u edukaciji i monitoringu. Pa dobro, hoće li neko da edukuje medvjeda da kamen nije sredstvo komunikacije sa saobraćajem?

Inače, akcioni plan za upravljanje medvjedima predviđa genetski monitoring i očuvanje staništa. Jeste, ali ako medo nastavi da vježba bacanje kamenja, bolje da ga prebace u atletski savez — diskus, kugla, pa čak i bacanje koplja mu ide u opis prirode.

Sve u svemu, dobro je prošlo: jedan povrijeđen, auto razbijen, medo zadovoljan, a narod sad ima priču za kafanu — i to kakvu! Sad ostaje samo da čekamo prvu presudu: „Osuđuje se medo na šest mjeseci uslovno zbog ugrožavanja saobraćaja.“

Baranin dobio batine od žene u toku vožnje

Epitet zemlje čuda za Crnu Goru potvrđuje još jedna skoro nevjerovatna priča koja se juče pojavila u medijima. 

Oni koji čitaju redovno, primijetili su fenomen – neke vijesti u Crnoj Gori putuju sporije od Jadranskog voza. Evo vam svježe: tek juče, 19. avgusta, mediji objaviše da je jedna Leskovčanka još u junu na putu ka Rožajama pretvorila auto u ring. Dva mjeseca kasnije, mi tek saznajemo da je Baranin dobio po rukama, po glavi i – gle čuda – po pravdi.

Junakinja iz Leskovca, sa sve temperamentom jačim od paprike sa roštilja, nije mogla da izdrži put bez dobrog sparinga. Baranin, nesrećnik, ili se previše hvalio našim narom i maslinama, ili je, ne daj Bože, rekao nešto uvredljivo o čuvenom leskovačkom ćevapu. Kako god, vozilo je brzo postalo “Fight Club” na točkovima.

Žena je, po navodima prijave čovjeka iz Bara najprije stenjala kao da testira čvrstinu maslinovog drveta, pa ga onda ugrizla (možda je pomislila da je u pitanju suvo meso), a zatim i udarila pesnicom u glavu – čisti završni udarac za publiku.

I sada se mi pitamo: što ovo moralo da čeka 62 dana da ugleda svjetlost dana? Je l’ novinarima trebalo vremena da dođu sebi od smijeha, ili su čekali da vide da li će Baranin podneti krivičnu prijavu zbog zlostavljanja – ili zbog sabotaže lokalne gastronomske diplomatije?

Jedno je izvjesno – Leskovačka “Tejta” (tako joj od milja možemo reći) završila je iza rešetaka na startu, a da li će se u nastavku procesa saznati prava istina – da li je kriv roštilj ili nar, ostaje da vidimo. Do tada, dragi čitaoci, ako putujete  s partnerom koji nije iz vašeg kraja na dužim relacijama, bolje naručite sendvič na pumpi nego što počinjete raspravu o tome čije voće ili meso je najbolje.

Jer, izgleda da ljubav može da boli. A kad boli u kolima – onda boli i glavi, i ruci, i državnom tužilaštvu...