Postoje festivali koji se završe onog trenutka kada se ugase reflektori. A postoje oni koji tek tada počinju da žive – u sjećanjima ljudi koji su ih doživjeli. Takve su bile jubilarne, pete „Godinjske zvjezdane noći“.
Tri dana trajao je program. Ali ono što se dogodilo između 3. i 5. jula teško je svesti na nekoliko rečenica ili statističkih podataka. Možemo govoriti o stotinama posjetilaca, o desetinama umjetnika, o brojnim sponzorima i prijateljima festivala. Možemo nabrojati programe, koncerte, izložbe, književne večeri i predstavu. I opet ćemo imati osjećaj da smo rekli premalo. Jer ono najvažnije ne staje u izvještaj.
Godinje je tih dana disalo posebno. Već prvog dana bilo je jasno da festival prerasta okvire koje je imao prethodnih godina. Automobili su ispunili gotovo svaki slobodan metar puta kroz selo, od prvih kuća na ulazu u Godinje pa sve do prostora nekadašnjeg Zadružnog doma. Posjetioci su pristizali sa svih strana, a procjene govore da ih je tokom programa bilo oko dvjesta pedeset – broj koji je prije samo nekoliko godina djelovao gotovo nezamislivo.
Prva festivalska noć započela je otvaranjem izložbe „Inventar neba“ Gorana Ćetkovića, jednog od najznačajnijih savremenih crnogorskih slikara, umjetnika čiji je opus odavno prevazišao nacionalne okvire i pronašao put do evropske likovne scene. „Inventar neba“ je ciklus slika u kojem je ptica dominantan motiv kao simbol slobode, a njena krila su simbol duhovne vertikale. Njegova platna nijesu bila samo uvod u festivalski program, već poziv publici da kroz boju, simbol i imaginaciju zakorači u svijet u kojem se umjetnost ne posmatra – već doživljava.
Jubilarni festival svečano je otvorio profesor, diplomata i dugogodišnji prijatelj „Godinjskih zvjezdanih noći“ Miodrag Lekić. Govoreći o festivalu, Lekić je istakao da njegov nastanak, trajanje i uspjeh gotovo imaju dozu misterije, ali da odgovor vjerovatno leži upravo u autentičnosti prostora i ljudi koji ga stvaraju. Posebno je naglasio da su „Godinjske zvjezdane noći“ mjesto susreta i dijaloga, prostor u kojem nema podjela, već su svi – „naši“.
Uslijedila je promocija romana „Bekos“ Enesa Halilovića, laureata prošlogodišnjeg „Kosarinog vijenca“, čime je festival simbolično povezao prošlogodišnjeg dobitnika sa novim izdanjem manifestacije. Halilović je naveo da je njegov roman potreba čovjeka da kaže nešto o sebi, naglasivši da mu je drago što je prvi dobitnik Kosarinog vijenca i da je veoma srećan što ga je sudbina dovela u Godinje, gdje se osjeća kao kod kuće.
A onda je publika prisustvovala jednom od najupečatljivijih trenutaka prve festivalske večeri. Legenda jugoslovenske rok scene Dado Topić upravo je u Godinju prvi put predstavio svoju zbirku poezije „Za koji život treba da se rodim“, objavljenu povodom šest decenija njegove umjetničke karijere. Kazujući svoju pjesmu „Hej Jugoslaveni“, legendarni muzičar nije uspio da sakrije emocije. Suza koja mu je skliznula niz lice govorila je više od bilo koje riječi, a publika je taj trenutak ispratila u potpunoj tišini, kao znak poštovanja prema umjetniku koji je pred njom podijelio dio sebe.
Književno-muzički program nastavljen je predstavljanjem romana „Zajedno“ Srđana Marjanovića, djela koje, baš kao i njegove pjesme, govori o ljudima, bliskosti i potrebi da, uprkos svim razlikama i vremenima koja nas dijele, ostanemo zajedno.
A onda je publika svjedočila muzičkom nastupu dvojice velikih muzičara. Svjedočila je dvojici ljudi koji su tu noć podijelili najdublje dijelove sebe – jedan kroz suzu, drugi kroz pjesmu „Bože moj“, uspomeni na ljubav svog života.
Posebno mjesto u programu prve festivalske večeri zauzela je dodjela književne nagrade „Kosarin vijenac“, koja iz godine u godinu potvrđuje svoju vrijednost kao priznanje savremenom književnom stvaralaštvu. Ovogodišnji laureat je mladi, talentovani barski pisac Vladimir Vujović za roman „Razgovori s Vješticom“, a priznanje mu je uručila proslavljena dramska umjetnica Gorica Popović, čime je još jednom simbolično povezan svijet književnosti i pozorišta.
Veče je završilo, malo je reći, izuzetnim koncertom barske rok grupe „AkademiA“, koji je pretvorio kameni ambijent Godinja u prostor zajedničke energije, pjesme i iskrene radosti.
Drugog dana festival je pokazao i svoje drugo lice.
Krstarenje Skadarskim jezerom spojilo je prirodu, vinsku tradiciju i druženje na način koji je teško dočarati riječima.
U večernjim satima uslijedilo je predavanje Marije Vugdelić ispred Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera „Pod istim zvijezdama: priroda, umjetnost i čovjek“, kojim je još jednom potvrđeno da „Godinjske zvjezdane noći“ nijesu samo umjetnički, već i kulturno-obrazovni festival.
Književno veče dodatno je oplemenio jedan od najznačajnijih savremenih srpskih pjesnika Dragan Jovanović Danilov, koji je, govoreći o festivalu, posebno istakao njegov kosmopolitski duh. Podsjetio je da se upravo na ovakvim mjestima susreću tradicija i savremenost, domaće ognjište i svijet, a da različitosti, umjesto da razdvajaju, predstavljaju najveće kulturno bogatstvo. Svoje obraćanje zaokružio je stihovima koji su pod zvjezdanim nebom Godinja dobili posebnu snagu.
Posebnu emociju drugoj festivalskoj večeri donijela je Jasenka Lalović, jedna od najčitanijih književnica regiona, čije je stvaralaštvo duboko ukorijenjeno upravo u crmničkom podneblju. Odrastajući između mora i krševitih brda, ljetnje raspuste provodila je kod babe u Crmnici, gdje je, kako i sama kaže, dobila prvi podsticaj da piše. Zato njene knjige nijesu samo romani – one su čuvari jezika, običaja, porodičnih vrijednosti i duha Crne Gore. Njen novi roman „40 konaka“ simbolično počinje upravo u Godinju. Time je mjesto u kojem se festival održava postalo i dio književnosti koja će ostati.
Književno veče zaokružio je Radomir Uljarević, pjesnik i izdavač koji je više od pet decenija posvetio književnosti i kulturi. Kao autor brojnih zbirki poezije, ali i čovjek koji je pokrenuo i oblikovao neke od najznačajnijih književnih manifestacija u Crnoj Gori, svojim je stihovima dostojanstveno spustio zavjesu na drugo festivalsko veče, u kojem je riječ bila glavni junak.
Kada je na scenu izašla Biljana Krstić sa ansamblom „Bistrik“, publika je već bila potpuno prepuštena atmosferi. Muzika, kamen, noć i zvjezdano nebo stopili su se u jedno. Bio je to jedan od onih trenutaka zbog kojih ljudi putuju desetine i desetine kilometara.
Treće festivalsko veče donijelo je još jednu novinu.
Po prvi put u istoriji festivala izvedena je pozorišna predstava.
Predstava „Safra“, nastala po motivima teksta „Važnije polovice“ Beatris Kurbel i Mirne Rustemović, a u kojoj su izbriljirale Milica Šćepanović i Marija Labudović, pokazala je koliko prirodno pozorište može pronaći svoje mjesto među književnošću, muzikom i likovnom umjetnošću. Publika nije bila samo posmatrač; postala je dio predstave, reagovala, smijala se, ćutala i aplauzom ispratila završetak festivala, koji je zatvorio njegov idejni tvorac, pjesnik Srđan Leković.
Pet godina nije mnogo.
Ali jeste dovoljno da jedna ideja, nastala na ledini ispred Srđanove kuće, preraste u manifestaciju koja danas okuplja najznačajnija imena crnogorske i regionalne umjetničke scene.
Uspjeh ovog festivala je to što nije izgubio ono zbog čega je nastao. Nakon što vide posebnu energiju i nastupe umjetnika na festivalu, ljudi odu kući i kažu:
„Ovo se ne zaboravlja.“
Poslije petih „Godinjskih zvjezdanih noći“, upravo je taj utisak ostao najjači. Da je Godinje tih nekoliko julskih dana pokazalo da velike kulturne priče ne nastaju nužno u velikim gradovima.
Prije pet godina Srđan je izgovorio jednostavnu rečenicu:
„Ajde da napravimo festival.“
Danas, pet godina kasnije, poslije svega što se u Godinju vidjelo i doživjelo, ostaje samo jedna druga.
„Čovječe… je li moguće ovo?“
Jeste.
I tek je početak.
Jubilarni 5. festival podržali su: Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Elektroprivreda Crne Gore, Opština Bar, Regionalni vodovod, DOO Komunalne djelatnosti Bar, DOO Vodovod i kanalizacija Bar, Luka Bar, Turistička organizacija Bar, Kulturni centar Bar, Sekretarijat za kulturu Opštine Bar, Nacionalni parkovi, Pošta CG, Sekretarijat za kulturu Glavnog grada Podgorice, TV Podgorica, Služba zaštite i spašavanja Opštine Bar, VG e FISKAL DOO, Grafički studio „Krug“, Media Pro-Studio Petović, Vlatko Tomašević, Vlado Radonjić, Bar Info, Radio Bar, Radio D, Radio D Plus, Branko Đurišić, Radovan Pobor, Darko Pajović, Luka Pajović, Drago Perazić, Marko Kosović, Ognjen Đurišić, Veko Velović, Winners & CO i Bratstvo Leković.
Tekst i foto: D. Leković/TV Podgorica